RFI 10. X. TISAK

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 10. X. 1999. (...) Od zbivanja prošloga tjedna izdvaja se ponajprije pobjeda ekstremne desnice na skupštinskim izborima u Austriji. 'L' Evenement du Jeudi' piše da je Joerg Haider probudio stare demone nacističke Austrije. Tjednik ističe da se Haider predstavlja kao zaštitnik djece pod uvjetom da budu plavooki i plavokosi, austrijskoga državljanstva. 'L' Express' u naslovu Haidera naziva prorokom u svojem selu, a u podnaslovu ističe da, paradoksalno, Austrijanci ne izgledaju naročito šokirani izbornim uspjehom ekstremne desnice. U 'Le Pointu' se pojavljuje naslov 'Haiderov dinamit'. Uz ovaj članak stoji i uokvireni dodatak kojim se podsjeća da je nekadašnji zapovjednik ustaškog koncentracionog logora Dinko Šakić osuđen na 20 godina zatvora. Odvijanje Šakićeva procesa ocjenjuje se pozitivno, a drži se da istodobno popravlja sliku Hrvatske u svijetu koju je, piše 'Le Point', ozbiljno okrnjio njezin predsjednik Franjo Tuđman raznim revizionističkim izjavama.(...) 'Le Point' uspostavlja i zanimljivu vezu između željezničke nesreće u Londonu i prometne nesreće koju je doživio vođa Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković i njegovo okruženje. Članak posvećen Srbiji započinje riječima: U bilo kojoj drugoj zemlji, čak i pod drugačijim okolnostima normalna bi bila pretpostavka da je to tek obična prometna nesreća, no u Miloševićevoj Jugoslaviji, izloženoj rastućoj unutarnjoj napetosti, prednost se daje pretpostavci da je riječ o pokušaju političkog atentata. Kao glavna informacija crvenim okvirom u prvi plan je istaknuta činjenica da je Drašković jedini preživjeli u nesreći. Prema pisanju 'Le Pointa', svjedoci i opće okolnosti nesreće idu u prilog drugoj pretpostavci. Kamion koji je udario vozilo vođe SPO-a nije imao pločica, za osobom koja ga je vozila još se traga, a čekala je dugo u obližnjoj kavani, a iz nje je otišla tek pošto je primila telefonski poziv. Podsjeća se da zasad ne postoji pouzdani dokazi da se radi o pokušaju atentata, ali se navodi činjenica da mnogi drže da je Milošević spreman i na takva djela. U zaključku članka 'Le Pointa' stoji: Čas strasni oporbenjak, čak Miloševićev saveznik, Vuk Drašković je ponovno postao prijetnja vlastima zato što je, objašnjava se dalje, iako je ostao po strani prosvjeda koje organizira Savez za promjene, ipak okupio oko sebe stranke koje su spremne izići na prijevremene izbore. Iz 'Le Nouvel Observateur' izdvajamo članak posvećen svjedočenju bivšeg glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Boutrosa Boutrosa Ghalia, čija je knjiga 'Godine koje sam proveo u staklenoj kući' - misli se na sjedište Ujedinjenih naroda - upravo izišla kod jednog francuskog izdavača. Članak se sastoji od izvoda iz knjige bivšeg tajnika, kojeg novinar najavljuje: Treba li spaliti Ujedinjene narode? Boutros Ghali opisuje raskol zbog kojih je nemoć Ujedinjenih naroda često izlazila na vidjelo, a naročito u bosanskoj aferi. Ghali je izabran na dužnost glavnog tajnika 1992. godine. Uobičajeno je da glavni tajnik ispuni dva četverogodišnja mandata, samo što se u slučaju Ghalia to nije dogodilo, jer su se Sjedinjene Države oštro usprotivile, i to unatoč potpori koju je dobio od većine zemalja. Na kraju je izabran Kofi Annan kao američki favorit među kandidatima za nasljednika Ghalia. Zašto su se SAD okomile na Ghalia, pita se autor članka. Odgovor je u knjizi gdje Ghali, jezikom vrlo udaljenim od uobičajenih diplomatskih norma, iznosi razne epizode svojih odnosa s američkom administracijom unutar staklenog tornja. Boutros Ghali govori o krajnjoj nesnošljivosti američke diplomacije prema planu Vance- Owen i samom Davidu Owenu. Ne spominjite to ime pred predsjednikom Clintonom, rekla mu je Madeleine Albright, a Boutros Ghali drži da je Owen odigrao izvanrednu diplomatsku ulogu, samo što mu je najviše naštetila iskrenost i neprikrivena nepovjerljivost prema američkoj politici u Bosni. Prema Boutrosu Ghaliu, američka je diplomacija zbog neodlučnosti produžila rat u Bosni i povećala tako broj mrtvih i ranjenih u operacijama etničkog čišćenja. Boutros Ghali oštro kritizira i američke prijetnje bombardiranjem srpskih položaja u Bosni, koje je Washington uputio ljeta 1993. godine. Po njemu, Sjedinjene Američke Države su htjele da se, s jedne strane - nastavi operacija Ujedinjenih naroda u Bosni, iako bez sudjelovanja američkih vojnika, a s druge strane - zadržati mogućnost intervencije kad oni to zažele, na što ne bi pristali američki saveznici iz NATO-a. Krajem ljeta SAD odustaju od te namjere da o zračnim udarima na srpske položaje odluči Vijeće sigurnosti, a da ih izvede NATO-ovo zrakoplovstvo. Amerika će kasnije Boutrosu Ghaliu pripisati da se opirao uporabi vojnih snaga NATO-a za intervenciju u Bosni, dok je on prvi predložio tu ideju kada je trebalo prisiliti zaraćene strane u Bosni da prihvate Vance-Owenov plan. Boutros Ghali također iznosi zahtjev Madeleine Albright, koja je tih godina bila još neslužbeni kandidat na mjestu šefa američke diplomacije Warrena Christophera koji se, prema Boutrosu Ghaliu, potpuno izgubio u brojnim preokretima američke politike na Balkanu. Tada je na pozornicu stupio bivši predsjednik Jimmy Carter, a Albright je zatražila od Ghalia da učini nešto u sprječavanju samostalne Carterove akcije, na što je Ghali odgovorio negativno, opravdavajući se da Ujedinjeni narodi nemaju monopol nad svjetskom diplomacijom. Ghali zaključuje: 'Dvije su žrtve nevjerojatne sage o bivšoj Jugoslaviji. Prva su tamošnji ljudi, a druga Ujedinjeni narodi kojima se prigovara nemoć u pronalaženju rješenja za izbjegavanje katastrofe. Zato su odgovorni ratni kriminalci i velike svjetske sile koje nisu uspjele pronaći zajednički pristup, a onda su se oslobodile obveze koju su imale da podrže pokušaj Ujedinjenih naroda u održavanju mira i međunarodne sigurnosti, zaključuje Ghali. (RFI)