IT-6.X.-AVVENIRE-EUROPSKI IDENTITET

ITALIJA AVVENIRE 6. X. 1999. Kad građanin Europe ne vidi obzor "Najmanje što se može kazati jest da pobjeda tako atipične političke ličnosti kao što je Haider, na posljednjim općim austrijskim izborima, pobuđuje opravdane zabrinutosti. Nema dvojba da veliki dio njegova uspjeha treba tražiti u uspavanom političkom životu te zemlje. Sigurno se u trenutku kad je izgradnja Europe krenula većom brzinom, i izišla iz maglovitih i umirujućih krajolika službene retorike, povećao i broj stranaka koje pokušavaju postići uspjeh osporavajući Uniju. Ničemu ne služi prigovarati kako su ta stajališta često sačinjena, više ili manje zbrda-zdola, spajanjem populizma, ksenofobije i ideološke zbrke. Bio on više ili manje reakcionaran (nije važno je li 'desni' ili 'lijevi'), porast protueuropskog osjećaja pokazuje stvaran problem, velikim dijelom izravno određen slabom sposobnošću arhitekata (i pjesnika) nove Europske unije da tom stvorenju daju neku dušu, neki identitet. Maastrichtska, amsterdamska i schengenska Europa pokazuje zapravo veliki nedostatak u pogledu identiteta, vrijedi odmah kazati, koji se ne može lako i brzo riješiti. To je ograničenje koje se prilično naglasilo posljednjih godina kad su zajednička valuta i red u proračunima izgledali jedinim odlučujućim varijablama za ulazak (ili ostanak) u Europi. Polako, kako se otkriva da niti euro, ni gospodarski rast nisu automatski postali blagotvorni za sve (prvenstveno u pogledu zaposlenosti i socijalne zaštite), ne može iznenaditi da sirene onih koji nesigurnoj budućnosti suprotstavljaju, više ili manje, iskrivljenu viziju umirujuće prošlosti očaravaju veliki dio opravdano nervoznog biračkog tijela. Onima koji iznose argumente u obliku 'identiteta' i 'pripadnosti', europeizam zasad malo što može suprotstaviti. (...) Sada smo u paradoskalnoj situaciji u kojoj, više od pedeset godina nakon one 'revolucije', razmišljamo o nedvojbeno profinjenom djelu, ali krajnje slabom u pogledu identiteta. Sigurno nije slučajno što je Europska biskupska konferencija, koja ovih dana traje u Rimu, snažno istaknula pitanje europskog identiteta. To je problem korijena, sigurno je, ali je i prvenstveno problem perspektiva i obzora, i posebno je znakovito da je upravo na tim dimenzijama zastalo razmišljanje biskupa. (...) Pravo je pitanje što želimo biti i postati, koje svojstveno obilježje treba Europa poprimiti sljedećih godina. Ne budemo li radili, i to puno i duboko, u tom pravcu, sve ono što je čudesno sagrađeno, u više od pola stoljeća, ostat će stalno izloženo povratku nacionalizama i partikularizama. Ne može se ostvariti čvrst politički entitet samo na valu post-prosvjetiteljskog racionalizma, koji razbor svodi na tržišne 'motive', a razumno na ono što je okrenuto gospodarstvu. Nikada nije bilo 'naroda' napravljenog silom jedinstvene valute ili nekih 'parametara'. Suprotstavljanje između Europe bankara i one naroda ili 'visokih vlasti' i poraženih u procesu modernizacije čini se sterilnim. No svima onima koji su prijemčivi na argumente raznih Haidera, ili Bertinottija, ili Bossija, ili Le Pena, netko mora ipak objasniti koji je smisao i prednost biti građanima Europe", piše Vittorio E. Parsi.