FR-LIBERATION 28.9.JOSPIN

FRANCUSKA LIBERATION 28. IX. 1999. Malim skretanjem ulijevo Jospin nastavlja svoj put "Na nogama, oko tristo zastupnika, senatora i europskih zastupnika u parlamentu dugo plješću premijeru. Digao se čak i znakoviti dvojac unutarnje oporbe iz PS-a (Socijalistička stranka, op. prev.) Julien Dray i Jean-Luc Melechon. Lionel Jospin završio je jednosatni govor-rijeku. Njegove postrojbe izlaze ojačane. Jučer popodne u Strasbourgu, pred sudionicima dana PS-a u parlamentu, šef vlade započeo je tešku zadaću: nastoji da se zaboravi njegov promašeni televizijski nastup od 13. rujna, želi pokazati kako nije pokleknuo pred zahtjevima tržišta ('Država nije svemoguća'), dokazati 'voluntarizam' svoje politike, uvjeriti partnere iz pluralne ljevice i usput si osigurati povoljan prijam: 'Prvi put nakon dugo vremena, ljevica, više od dvije godine nakon dolaska na vlast, ne mora načiniti 'stanku' niti pristati na nekakvo 'skretanje'. Tijekom jutra, socijalistički su prvaci pripremili teren. Čak je predsjednik Narodne skupštine Laurent Fabius očitovao svoju solidarnost: 'Lionelu Jospinu se prigovaralo što je rekao kako država ne može upravljati gospodarstvom. Taj mi se prigovor čini nepravednim.' Predsjednik skupine PS-a Jean-Marc Ayrault izrugivao se 'tobožnjem neoliberalnom skretanju vlade'. Kada je riječ o zastupnicima iz baze koji su dosta zadovoljni smanjenjem broja nezaposlenih, oni previše ne traže 'novi pomak': 'Zašto bismo govorili o drugoj fazi? Potaknuli smo nadu. Glede nezaposlenosti, dovoljno je nastaviti ovako', primijetio je Christophe Caresche (Pariz) u hodnicima. Umjesto da se ulaguje svojim zastupnicima u parlamentu, Jospin se trebao obratiti partnerima iz pluralne ljevice, svojim biračima i javnosti, kako bi ih uvjerio da ljevica koju on utjelovljuje, nije napustila Michelinove 'Bibse' (bibendum, maskota tvrtke 'Michelin', op. prev.). Zbog toga je ministar održao pravi govor o općoj politici, drugi u svom mandatu. No, dok je u lipnju 1997. prvenstvo davao modernizaciji javnog života (paritet, zabrana gomilanja mandata...), ovaj put gospodarstvo i problemi u zapošljavanju čine okosnicu 'druge faze koja će trajati do našeg političkog sastanka s Francuzima u ožujku 2002., izbora za parlament.' Ima mjesta za sve. Tijekom govora, zastupnici su pljeskom pozdravili mjere protiv zloporabe otpuštanja u gospodarstvu, najavu 'novih načina kontrole prilagođenih stvarnosti današnjeg kapitalizma', nacrt zakona za borbu protiv rada na određeno vrijeme, a napose 'brisanje poreznog duga 2000. za obitelji protiv kojih je, zbog nezaposlenosti, pokrenut sudski postupak zbog prekomjernog zaduženja'. Takvu je mjeru uvijek dobro najaviti koncem tjedna u vlastitom okrugu. Onima koji ga optužuju zbog nemoći, Jospin kaže da 'globalizacija ne čini države nemoćnima. Gospodarske politike mogu imati velik utjecaj na gospodarski razvitak.' Zatim je iznio popis 'mjera' kojima raspolažu vlasti: proračun, porezna i industrijska politika... Jer 'zadaća je ljevice da donosi nove državne, ali i europske i međunarodne mjere.' (...) Tu i tamo, Lionel Jospin obzirno je napao svoga sugovornika iz Elizeja. On traži da se odmah započne s mirovinskom reformom. 'Žali' što se ne može potvrditi povelja o regionalnim jezicima. Nada se da 'više ništa' (jasno, Jacques Chirac) neće biti zapreka reviziji Ustava kojom će se proširiti sastav i ovlasti Visokog sudskog vijeća. (...) Čak ni nazočni chevementisti nisu imali većih primjedaba: 'Dobar je to govor. No, šteta što nije utvrdio prioritete vlade u predsjedanju Europskom unijom', primjećuje Beatrice Patrie, eurozastupnica MDC-a (Građanski pokret, op. prev.). Samo je zastupnica u europskom parlamentu Marie-Noelle Lienemann, voditeljica Socijalističke ljevice, bila nezadovoljna i žalila je što Lionel Jospin nije 'govorio o popustljivosti'. Neki ne gube smisao za biračke stvarnosti. 'Njegove će najave pomoći našem ponovnom izboru', oduševio se Andre Vallini (Isere), potvrđujući opći dojam", iz Strasbourga izvješćuju Nicole Gauthier i Antoine Guiral.