NJ 23.9.SZ:SRBI PRESLABI ZA MILOŠEVIĆA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 23. IX. 1999. Prodrmani, žrtvovani, zastrašeni "Vuk Drašković ostavio je Zorana Đinđića na cjedilu. Suparništvo dvojice vođa takozvane demokratske oporbe već je dovoljno samo po sebi podijelilo protivnike jugoslavenskoga predsjednika Slobodana Miloševića. No, ono nije jedini razlog za loš početak novih prosvjeda protiv šefa jugoslavenske države. Srbi se još nisu suočili sa svojom sudbinom, ne razumiju kako ih je postkomunistički tehničar moći Milošević pomoću agresivnoga nacionalnog populizma dvanaest godina mogao voditi iz jedne katastrofe u drugu. Čak se i sada - izolirani i siromašni, kao Irak i Albanija, kompromitirani etničkim protjerivačkim pohodima u Hrvatskoj, Bosni i u pokrajini Kosovo, zarobljeni u krhkoj krnjoj jugoslavenskoj državi - mnogi od njih pogrješno smatraju vječnim žrtvama - makar i žrtvama Miloševićeve 'izdaje'. Vladan Batić, koordinator izvanparlamentarnog oporbenog udruženja Savez za promjene, nazvao je na beogradskom Trgu Republike početak novog vala demonstracija 'rođendanom nove, demokratske i slobodne Srbije'. U svakom slučaju, glavna manifestacija, sazvana za blagdan srpske pravoslavne crkve Malu Gospojinu (...), nije baš tako izgledala. Niz govornika razočarano je ispod kišobrana promatrao gomilu od 20 tisuća ljudi. Nadali su se da će ih se okupiti sto tisuća. Njihov pak slogan 'Sad ili nikad' više je zvučao kao poziv stanovništvu da surađuje nego kao zahtjev režimu da napokon dade ostavku. Na manifestaciji, održanoj 19. kolovoza, okupilo se 100 tisuća ljudi. Tada je Drašković radi svog nenajavljenog nastupa doveo sa sobom pristaše Srpskog pokreta obnove. Na aktualnom je skupu Drašković odbio sudjelovati, poželjevši podrugljivo organizatorima i Đinđiću 'sve najbolje'. Oporba je podijeljena i ostavlja niz pitanja otvorenima. Treba li Milošević otići prije ponovljenih izbora ili ga na tim izborima treba srušiti; hoće li i kada biti sastavljena 'provizorna vlada' 'djeda Avrama', bivšeg pobjednika nad inflacijom Dragoslava Avramovića; tko će toj vladi dati legitimaciju - potencijalna publika nikako se ne snalazi u svim tim nepoznanicama. Potištenost na Trgu Republike otegnula se malo i na potonju 'šetnju' gradom. Pretvorila se u nostalgiju, čežnju za raspoloženjem velikog preokreta, prisutno za masovnih marševa u zimi 1996./97. kada su Đinđić i Drašković još stupali rame uz rame. Sada se demonstrantima pridružilo još samo nekoliko tisuća ljudi. Osim toga, dojam već viđenog pojačale su i vijesti iz gradova u provinciji, poput Niša, gdje se po nekim procjenama - kao i u Beogradu - okupilo 20 tisuća demonstranata. Stanovnici srpske provincije već su prosvjedima rezervista i stvaranjem građanskih skupština pokazali veću građansku hrabrost nego stanovnici glavnoga grada. Čak se i crkva snažnije ograđuje od oporbe. Vodstvo pravoslavne crkve stišalo je svoj poziv za Miloševićevu ostavku. On je danas tako tih da nitko u Savezu za promjene nije u srijedu znao tko je zapravo bio onaj duhovnik koji se pri kraju beogradske manifestacije pridružio društvu pod kišobranima na tribini", napominje na kraju izvješća Bernhard Kueppers.