BE-LE SOIR 23.9.KOSOVO I SRBIJA

BELGIJA LE SOIR 23. IX. 1999. U Beogradu i na Kosovu, prilike zamršene "Razvojačenje albanskih gerilaca iz OVK-a na Kosovu. Ponovno pokretanje demokratske oporbe u Srbiji. Jedna za drugom, dvije jako znakovite prigode u kojima je međunarodna zajednica ponovno sučeljena s velikim izazovima koje želi prihvatiti u središtu jugoslavenskoga prostora. Nakon rata koji se vodio proljetos i raspoređivanja, vojnog, a zatim i civilnog, iz ljetnog razdoblja, dolazi jesen koja donosi osjetljive političke pregovore. Njihov će uspjeh odsudno utjecati na tijek trajne stabilizacije Balkana. Na samom Kosovu sporazum o razoružanju, koji je postignut teškom mukom, ne rješava sve. On, očito, neće umiriti srpsku manjinu koja je danas uplašena i uznemiravana. Iako UN počinje pripreme za jako osjetljive višestranačke izbore, povratak višeetničkom društvu još nije siguran, a zahtjevi albanskih vođa za neovisnost svakim su danom sve odlučniji. Velike su napetosti unutar većinske zajednice i trebat će, prije ili kasnije, izabrati između tvrde linije Hashima Thaqija koji je nedavno osnovao vlastitu stranku, i umjerene linije 'predsjednika' Ibrahima Rugove koja je dugo držana po strani, ali čiji bi porast popularnosti mogao pomoći zapadnim vladama. Prilike su isto tako, ako ne i više, zamršene u samom Beogradu. A polutajni pregovori koji se već nekoliko mjeseci vode u Crnoj Gori pod američkim okriljem, zasad nisu pokazali veći napredak. Svakako, među gospodom Đinđićem, Draškovićem i Perišićem postoje osobne svađe i razlike u pogledu strategije kojom se služi postojeći režim. No, tu su i neke bitne dvojbe. Svi, ili gotovo svi kandidati koji se guraju u predvorju vlasti, tijekom sukoba u Hrvatskoj i Bosni zbližili su se s nacionalističkim pohodom Slobodana Miloševića. Tijekom mobilizacije koja se čini zbrkanom, ništa još ne govori da će ponuđena mogućnost pridonijeti nepovratnom otvaranju prema demokratizaciji građanskoga društva. To više što u pohodu koji započinje, nitko ne može pristati na konačan gubitak 'svete' pokrajine. Svi su, u stvari, u napasti od retorike ponovnog zauzeća. Da bi među svim tim nutarnjim opasnostima ostala vjerna svojim moralnim obvezama, međunarodna zajednica mora, više nego ikad, pokazati čvrsto jedinstvo. Koje će biti barem toliko snažno i odlučno kao što je bilo tijekom legitimne borbe protiv etničkog čišćenja. Daleko smo od toga. SAD, pristaša smjelih rješenja, zadovoljava se stvarnom suverenosti Kosova i misli da je dobar svaki protivnik g. Miloševića, njihove crne ovce. Europljani, koji su oprezniji, svjesni su da na Balkanu nema jednostavnih odluka, zauzimaju se za poštivanje postojećih granica i određuju fine razlike u programima kandidata za srpski prijesto. Između vojnog koraka jednih i baleta udvoje onih drugih, diplomatski ples još traži svoj ritam. A obnova, jedino pravo jamstvo uspostave mira na ovom području, i dalje je u nestalnoj ravnoteži...", piše Edouard van Velthem.