16. RUJNA - DAN ZAŠTITE OZONSKOG OMOTAČA

ZAGREB, 16. rujna (Hina) - Na današnji dan prije 11 godina potpisan je Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač. U spomen na taj događaj danas se diljem svijeta obilježava Dan zaštite ozonskog omotača. Međunarodna zajednica postala je svjesnom kako tek zajedničkom akcijom čovječanstvo može spriječiti katastrofu uzrokovanu pojavom "ozonskih rupa" koje već dosežu veličinu cijelih kontinenata. Što je to ozon, od čega se sastoji, koja su njegova svojstva i zašto je toliko važan za održanje biljnog i životinjskog svijeta na Zemlji? Na ta pitanja odgovara Hana Mesić u časopisu "Okoliš" Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša. #L# Molekula ozona sastoji se od triju atoma kisika. Otrovni plin ozon vrlo je rijedak u atmosferi - zastupljen je sa samo tri molekule na svakih 10 milijuna molekula zraka. Devedeset posto ozona u višim je slojevima atmosfere - stratosferi, između 25 i 50 kilometara iznad Zemljine površine. Za razliku od stratosferskog ozon u nižim slojevima posljedica je ispušnih plinova iz vozila i drugih antropogenih izvora i vrlo je štetan. Ozonski omotač zaustavlja većinu štetnih sunčevih UV-B zraka, a potpuno nas štiti i od smrtonosnog UV-C zračenja. Zato je ozonski omotač uistinu prijeko potreban štit za održanje života kakva poznajemo. Njegovim oštećenjem povećava se prodiranje štetnih zračenja na Zemlju, a to povećava broj zloćudnih i dobroćudnih tumora kože te katarakta očiju, smanjuje urode usjeva i oštećuje materijalna dobra. Najveća oštećenja ozonskog omotača nalaze se iznad Antarktike. Uzrok tomu je niska temperatura atmosfere i prisutnost polarnih stratosferskih oblaka. Površina ispod prorijeđenog ozonskog omotača - ozonske rupe - povećava se od ranih devedesetih. Tada je iznosila 20 milijuna četvornih kilometara. U antarktičko proljeće (kolovoz, studeni) 1998. površina ispod ozonske rupe dosegnula je rekordnih 26 milijuna četvornih kilometara, što je 2,5 puta više od površine Europe. Najpoznatija tvar koja oštećuje ozon jest takozvani čudesni plin CFC, poznatiji kao freon. Znanstvenici koji su ga otkrili u početku stoljeća bili su oduševljeni njegovom navodnom neotrovnošću, nehrđavošću i nezapaljivošću. Godine 1928. počinje njegova komercijalna uporaba, koja se ubrzo vrlo proširila. Freon se upotrebljava kao sastojak goriva mlaznih zrakoplova, raznih sprejeva i dezodoransa, a važnu je sastojak i u radu rashladnih uređaja. No znanstvenici su otkrili vezu između CFC-a i oštećenja ozonskog omotača - freon se uspinje u atmosferu i "jede" ozonski omotač! Uočivši problem, 1987. vlade 46 zemalja potpisale su Montrealski protokol kojim se obvezuju da će za 50 posto smanjiti proizvodnju i potrošnju CFC-a do 2000. Londonskom dopunom 1990. potpisnice su se sporazumjele da će potpuno ukinuti potrošnju CFC-a do 2000., a 1992. u Kopenhagenu je odlučeno da potrošnju CFC-a treba ukinuti već 1996. Osim CFC-a dogovoreno je da se smanji ili ukine proizvodnja i drugih za ozon štetnih tvari kao što su haloni i metilbromidi. Što svatko od nas može učiniti za spas ozonskog omotača te tako osigurati održanje svojoj djeci? Kupujte proizvode koji ne oštećuju ozonski omotač, ne ispuštajte freon u atmosferu nego ga dajte ne reciklažu. Smanjite potrošnju raznih sprejeva koji sadržavaju freon. Ne dopustite da vaša djeca, kao što to već, na žalost, moraju činiti novozelandski osnovnoškolci, na veliki odmor moraju izlaziti pokriveni velikim kapama. Ikarova krila su se otopila jer se drznuo previše pribiližiti Suncu. Prkos suvremenih Ikara odavno je pretekao naivnog, ali srčanog mitskog letača koji je u osnovi naškodio samo sebi, a nama ostavio vrijednu poruku o granicama vlastitih mogućnosti i potrebi njihova poštovanja. Hoće li budućnost sljedećih naraštaja biti dostatan zalog za prekid sulude pustolovine Ikara naših dana? (Hina) duk mć