YU 14. 9. SRPSKI TISAK

SRBIJA DANAS 14. IX. 1999. Uvježbavanje raskida "Već drugu godinu aktualno pitanje da li će žabljačka Jugoslavija opstati sve se ubrzanije premeće u kraću verziju - do kada? U nedjelju je Milo Đukanović najavio hitnu i oštru zaštitu platnog prometa, a njegov posebni monetarni savjetnik - crnogorsku marku. Crnogorski predsjednik ima jako uporište u blokadi koju su na granici-carini postavile srpske vlasti, ne dopuštajući tranzit hrane prema Crnoj Gori. Izvori bliski tamošnjim vlastima najavljuju da će Crna Gora uzvratiti policijskim probojem 'carine' ili, još simptomatičnije, dići ruke od svega jer je, uvozna hrana, posebno pšenica, jeftinija. A zabranom prometa ionako najviše gube srpski proizvođači. I u jednom i u drugom slučaju mogući ishod je - osamostaljenje. (...) Da se prijašna Jugoslavija, ona u čijem je razbijanju aktivno sudjelovalo i aktualno crnogorsko vodstvo, nije raspala poslije nekoliko ekonomskih blokada i monetarnih udara, moglo bi se razmišljati o ciljevima dvaju yu-političkih entiteta. Ovako nema sumnje da i beogradske (srpske i gotovo virtualne savezne) i crnogorske vlasti u istoj mjeri vježbaju raskid. (..) Činjenica je, međutim, da zaoštravanje odnosa i jedan i drugi narod vodi u nove nevolje. Crnogorcima se u ovom trenutku smiješi Europa, ali veliko je pitanje kako će ona reagirati na plemenske zborove i ine folklorne detalje protkane novim mafijaškim manirima, posebno kada ne bude brane tipa 'Beograd je kriv'? I, može li nadiruća demokratizacija dijela crnogorskoga mnijenja prekriti grobove koje su u 'obrani' SFRJ, barbari s Beogradom, posijali na čelu 's mladim i lijepim' trojcem?" BLIC 14. IX. 1999. S gologa parketa Branislav Milošević piše: "(...) Raspisan je natječaj za srpskoga Adenauera, koji će porušenu i poniženu zemlju ponovno uvesti u Europu, prihvaćajući, unaprijed, da je to najblaža kazna za europsku zemlju koja se prije 12 godina najprije odmetnula od svijeta, a onda i zaratila s njim. Zašto baš Adenauer? Možda je to, onomad, u jednom intervjuu, najbolje objasnio bivši njemački kancelar Kohl, prizivajući sliku prvog kancelara poražene Njemačke, kojega su zapovjednici savezničkih okupacijskih snaga 'uveli u dužnost' stojeći na tepihu u nekadašnjem njemačkom Bijelom dvoru, zvanom Petersberg, dok je Adenauer stajao kraj njih, na golom parketu. Od Adenauera se tražilo da počne s golog parketa i, što je još važnije, da u tome ne vidi ništa uvrjedljivo i ponižavajuće za svoj narod. Budući da je Adenauer u tome uspio, Njemačka je postala ono što danas jest. Umjesto što, dok su rane svježe, a osveta preživjelih albanskih žrtava u tijeku, prizivaju srpskog Brandta, koji će zamoliti Albance za oproštaj, Srbima koji drže do svoje demokratske kvalifikacije valjalo bi, ako će već o povijesnoj odgovornosti učiti u strogoj njemačkoj školi, najprije pronaći svoga Adenauera. Političara od iskustva i formata, ugleda i vjerodostojnosti, koji će zemlji i narodu vratiti samopouzdanje i uvjeriti svijet da iza njega stoji narod dostojan povjerenja. Kad taj prvi dio posla bude obavljen, srpski Brandt će se sam pojaviti i prije nego što prođe četvrt stoljeća, koliko je prošlo dok Vili Brandt, nije, u ime Nijemaca, na koljenima zamolio za oproštaj. Ali da bi u Srbiji stekao povjerenje netko tko će pristati da krene s golog parketa, dok njegovi dojučerašnji 'neprijatelji' gaze po tepihu, taj će veselnik, osim ostalog, morati imati snage da, kao Puškin, uvjeri svijet kako o svojoj zemlji misli sve najgore, ali se, ipak, osjeća neugodno kad njegove misli počne dijeliti neki stranac." POLITIKA 14. IX. 1999. Kolaps privrede u istočnoj Slavoniji "(..) Privreda i sva poduzeća koja su zaista funkcionirala, poslovala, zapošljavala stanovništvo, zarađivala i redovito isplaćivala zarade radnicima i u ratnim uvjetima izolacije i nepriznavanja krajine, i u ratom razorenom području i uništenim, pa obnovljenim pogonima, pošto je na ovo područje došla hrvatska vlast i sve preuzela, gotovo je potpuno paralizirana i uništena privreda.(..) I dok su Srbi, u godinama rata, izolacije i sankcija, navikli da se snalaze, i u ovim, posebno za njih, teškim vremenima i ne očekuju da im išta padne s neba, Hrvati povratnici kojima je svašta obećano kako bi se prisilili na povratak zaista se nalaze na rubu egzistencije, na rubu gladi i sve teže podnose sve goru situaciju..." POLITIKA-EKSPRES 14. IX. 1999. Upozorenje 'kursistima' "(...)Ovih dana, u prvom roku (vojnom) poslije bezumne američke NATO agresije na našu zemlju, samo zato što nismo pristali na predaju i okupaciju, srpski domaćini i Srbija, svoje sinove regrute u vojsku ispraćaju, čini se, još bogatije, još radosnije, još ponosnije. To ne vide ili previđaju samo oni kojima je mržnja premrežila nebo. Mržnja vlastitoga dezerterstva i odricanja od vlastitoga naroda kad mu je bilo najteže (...) Takva narodna veselja prilikom ispraćaja regruta ovih poratnih dana, na kojima se skuplja i po više tisuća 'rođaka i prijatelja', nisu više i samo izraz privrženosti naroda prema svojoj junačkoj tradiciji i prema svojoj državi i vojsci. To prkosno i bogato ispraćanje srpskih regruta u VJ, koju ni najveća vojna sila nije uspjela poraziti, svakako je svojevrstan odgovor naroda polaznicima američkog kursa za izvođenje 'malog, krvavog, ali efikasnog' građanskoga rata u Srbiji, kojeg 'ne treba da se plaše', kako im je sugerirao, u jednoj od svojih poslednjih lekcija, američki 'profesor' iz predmeta 'rušenje i okupiranje Srbije', bivši Robert Gelbard. 'Mitinzi' koje narod po Srbiji organizira, ponosno i radosno ispraćajući svoju djecu u svoju vojsku, jasno su upozorenje i znak, i 'profesoru' i 'kursistima'."