RDW 8.9.GOSP.INTERESI-HUMANOST-TIMOR

rana RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 8. IX. 1999. Cijena slobode "Koliko međunarodnoj zajednici vrijedi jedan ljudski život na udaljenom otoku? To se pitanje nameće zbog krvave tragedije koja se odigrava u Istočnom Timoru. Europa je netom na Kosovu iskusila - i još uvijek iskušava - koliko je teško dati odgovor na to pitanje. No, za razliku od Kosova, u Istočnom Timoru nije u pitanju samo uspješan diplomatsko-vatrogasni angažman ministara vanjskih poslova, koji su pohitali na izvanrednu sjednicu u novozelandski grad Auckland, iako su na sastanku na vrhu APEC-a, sazvanom za kraj sljedećega tjedna (11./12. IX.) željeli raspravljati o sasvim drugim temama, odnosno - u najboljoj varijanti - njihova odluka o stvaranju međunarodne mirovne oružane postrojbe pod mandatom UN. U pitanju su i moguće političke posljedice, koje proizlaze iz odgovornosti Indonezije za pakao u Istočnom Timoru. No, te posljedice ne smiju utjecati na odnos međunarodne zajednice prema Indoneziji. Kako uopće nastaviti političku i gospodarsku suradnju s vladom koja na vlastitom teritoriju nije voljna ili sposobna zaustaviti divljanje ubojica i palikuća pod vojnom dirigentskom palicom? Dođu li uopće u Auckland, predsjednik Habibie, ministar vanjskih poslova Alatas i zapovjednik vojske Wiranto morat će odgovarati. U svakom slučaju, nitko zasad ne može i ne smije prihvatiti njihove tvrdnje da regularne postrojbe, stacionirane u Istočnom Timoru, nisu bile brojčano dovoljno jake da drže u šahu organizirane ubojice. Previše je prozirna namjera Jakarte da pojačanjem postrojba i uvođenjem ratnog stanja zanemari jasan rezultat referenduma - čija je tema bila državna neovisnost Istočnog Timora - i da trajno utvrdi svoj status okupacijske sile. Iako je riječ o najokrutnijem mogućem pokušaju proizvodnje novih činjenica, Habibijeva vlada dala je riječ međunarodnoj zajednici i pučanstvu Ist. Timora i mora poštovati rezultat referenduma, održanog 30. kolovoza, i omogućiti njegovu provedbu. Nepoštivanje tog rezultata povreda je međunarodnoga prava. Valja strahovati da cijenu takve politike na kraju neće platiti indonežanska vlada već slobodoljubivo stanovništvo Istočnog Timora. I ta će cijena biti čak dvostruka i trostruka: obuhvatit će opetovani gubitak prava na suverenitet, nemilosrdno razaranje ionako siromašne gospodarske strukture i vlastite živote. Bliži i dalji indonežanski susjedi na čelu s industrijskim državama očituju, doduše, duboku zabrinutost, ali zapravo najviše strahuju da bi se aktualna zbivanja mogla negativno odraziti na njihove vlastite interese u regiji. Još su previše duboko poslovno angažirani u Indoneziji. Povlačenje iz trgovačkih kontakata, izravnih ulaganja i pomoći pri razvoju moglo bi na kraju više štetiti njima samima nego Indoneziji - svima je još uvijek živo u sjećanju azijska kriza. Nimalo ne čudi što su se ponajprije Japan ali i Velika Britanija požurili izjaviti da nitko ne pomišlja na obustavu gospodarske pomoći; da Australija neće poslati vojne postrojbe bez izričitog odobrenja Jakarte. Također nimalo ne čudi što zasad šuti i njemačko gospodarstvo, na čije poslove u Indoneziji ni u Suhartovo doba nije utjecala činjenica da moćnici tlače stanovništvo i ne poštuje ni njegova elementarna prava. Ultimatum glavnog tajnika UN-a, vezan uz ponovnu uspostavu reda i mira možda će se dojmiti Jakarte ali neće postići važne rezultate - posebno ako se prisjetimo da se dvodnevni rok više odnosi na vrijeme koje je potrebno samoj međunarodnoj organizaciji za postizanje konsenzusa o međunarodnoj vojnoj intervenciji. Podmukla indonežanska igra s Istočnim Timorom stavlja - ponovno - na tešku kušnju i međunarodni savez zemalja jugoistočne Azije - ASEAN. Indonezija, 'čelna nacija' tog udruženja, mogla je zahvaljujući svojim demokratskim izborima, održanim u lipnju ove godine, postati uzorom za ostale članice. Umjesto toga, vjerolomstvo u Istočnom Timoru spustilo ju je na prijezira dostojnu razinu novopridošlih članica Myanmara i Kambodže. ASEAN neće moći dugo zagovarati načelo neupletanja u unutarnja pitanja partnerske zemlje. A Kina? Predsjednik Jiang Zemin, koji se upravo nalazi u posjetu Australiji, mogao bi se zbog vlastitih problema s Tajvanom naći u škripcu pri glasovanju u Vijeću sigurnosti UN. U slučaju Kosova Kina se striktno protivila 'humanitarnom' upletanju. Kineski veto mogao bi spriječiti i angažman plavih kaciga u Istočnom Timoru", upozorava Doris Goetting na kraju komentara.