RFI 24. VIII. ČULIĆ O OPTUŽNICI PROTIV TUĐMANA

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 24. VIII. 1999. Izvješće iz Zagreba o opovrgavanju glasina prema kojima bi protiv hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana haaški sud mogao podići optužnicu. "'Nisam ni zanijekao ni potvrdio postojanje haaške optužnice protiv hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana'. Tako je zamjenik glavne tužiteljice haaškog suda Graham Blewitt u današnjem broju zagrebačkog 'Večernjeg lista' komentirao nedavnu tvrdnju hrvatskog ministarstva vanjskih poslova kako su provjerom u haaškom sudu utvrdili da su potpuno netočne tvrdnje u nekim svjetskim listovima da će poslije Miloševića optužnica biti podignuta i protiv Tuđmana. Sada je Blewitt pojasnio da je takva provjera iz Zagreba doista napravljena, ali se informacija dobivena u Haagu sasvim krivo tumačila. Naime, on kaže da je hrvatskom veleposlaniku u Nizozemskoj samo zanijekano da se optužnica protiv Tuđmana vodi pod registarskim brojem koji je objavljen u sarajevskom tjedniku 'Dani', i to je sve. Vodi li se ta optužnica pod nekim drugim brojem ili se ne vodi zato što i ne postoji, to Blewitt nije htio reći. Tako je priča o optužnici protiv Tuđmana vraćena na početak kad je izazvala priličnu pomutnju u hrvatskom državnom vrhu uz tipičan komentar samog Tuđmana da je riječ o diletantizmu haaških istražitelja koji nisu shvatili notornu stvar da je Hrvatska zapravo bila najstamenija čuvarica Bosne i Hercegovine, a ne nikakav agresor na nju. U to se nikada marljivije nije uključila i hrvatska oporba, koja je bojažljivo izjavljivala da bi optužnica protiv Tuđmana bila nepravedna, odjednom shvativši da je hrvatski predsjednik, doduše, imao krive stavove u vezi s Bosnom i Hercegovinom, ali reći zbog zbog toga da je Hrvatska bila agresor bilo bi neprihvatljivo. Rijetki nezavisni analitičari koji u optužnici protiv Tuđmana nisu vidjeli ništa skandaloznog proglašeni su epigonima haaškog suda, ili im je čak zalijepljena etiketa da amnestiraju Miloševića, Ćosića i ostale srpske čelnike koji su navodno jedini iz političkih vrhova bivše zemlje zaslužili da zagriju haašku klupu. Zanimljivo je da i u vladajućim i u oporbenim tumačenjima obrana Franje Tuđmana započinje od toga da, ako su njegovi stavovi o Bosni i bili krivi, oni moraju biti shvaćeni kao teorijski stavovi, a njima ne može biti suđeno, osim ako se ponovno ne misli uvesti verbalni delikt. Zaboravlja se međutim da su Tuđmanovi 'teorijski stavovi' imali praktičku izvedenicu s kojom čine cjelinu iz koje se nijedan dio ne može izdvojiti. Uostalom, ako se Tuđmanove stavove želi ogrnuti znanstvenom togom, zašto to ne bi vrijedilo i za, recimo, memorandum srpske akademije, neovisno o tome što se o njemu u Hrvatskoj uobičava govoriti isključivo negativno?." (RFI)