SARAJEVO, 28. srpnja (Hina) - Otvarajući službeno press-centar u sarajevskoj Olimpijskoj dvorani "Zetra", najviši politički dužnosnici BiH u utorak su ocijenili da su pripreme za summit Pakta o stabilnosti završene i da bi sastanak na
vrhu najmoćnijih političara svijeta mogao početi dva dana prije nego što je zakazan.
SARAJEVO, 28. srpnja (Hina) - Otvarajući službeno press-centar u
sarajevskoj Olimpijskoj dvorani "Zetra", najviši politički
dužnosnici BiH u utorak su ocijenili da su pripreme za summit Pakta
o stabilnosti završene i da bi sastanak na vrhu najmoćnijih
političara svijeta mogao početi dva dana prije nego što je
zakazan.#L#
"Summit praktički može početi, jer su sve pripreme završene", rekao
je predsjedavajući Predsjedništva BiH Ante Jelavić.
"Ako je suditi prema organizacijskim i medijskim pripremama,
summit je već uspio", ustvrdio je Živko Radišić, a njihovim se
ocjenama pridružio i Alija Izetbegović izjavom da je "ovo jedno od
lijepih čuda koja su se dogodila u BiH, iako je bilo i vrlo ružnih".
I bili su bosanskohercegovački politički vođe u pravu. Na stranu to
što sve pripreme nisu u potpunosti okončane, što su radnici u utorak
poslijepodne sadili cvijeće, zajedno s teglama, ispred kompleksa
Zetre, a stotine drugih tek postavljalo tehniku nužnu za
funkcioniranje nekoliko stotina ljudi koje će summit 29. i 30.
srpnja u toj dvorani okupiti, o totalnoj zbrci u protokolima
pojedinih događaja da se i ne govori...
Na stranu, dakle, sve to; činjenica je da se Sarajevo doista
pripremilo da na zavidnoj razini ugosti možda najveći politički
događaj, u svjetskim omjerima, ove godine.
I sve to u samo petnaestak dana.
"Ne mogu vjerovati. Prolazim neki dan ulicom u kojoj su rupe još od
rata bile pola metra duboke, a njih više nema - pokrpane su!?!",
ispričala nam je jedna "obična" Sarajka.
Također je, nastavila je, popravljena i fasada kuće s koje su prošle
godine ("austrougarska gradnja, pa još rat - rasklimala se") pale
cigle i, navodno, ubile troje ljudi.
"Napišite - sad se vidi koliko se toga može napraviti za petnaest
dana, ako se hoće", ustvrdila je, iskazavši tek negodovanje zbog
najavljenog drastičnog ograničenja prometa tijekom trajanja
summita.
"Da, nek' nam zabrane i disati, kako delegacijama ne bi nestalo
kisika", završila je u prepoznatljivom neuništivom duhu glavnog
grada BiH.
Brzina. Nezapamćena brzina i odlučnost ne samo oko pripreme
summita, već ponajprije glede samog Pakta o stabilnosti
jugoistočne Europe temeljne su osobine koje taj dokument izdvajaju
između svih ostalih prije njega.
Taj pakt kao pojam toliko nam je svima dio svakodnevice da doista
nevjerojatno zvuči podatak da javno postoji tek 111 dana. Prvi ga je
put njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer u obliku
dokumenta izložio 8. travnja u Luxembourgu, na marginama sastanka
Vijeća ministara EU s ministrima vanjskih poslova zemalja koje
okružuju SRJ.
Na završnoj konferenciji za novinare toga dana o sadržaju tog
dokumenta nije bilo ni riječi, pa je na novinarsko pitanje da ga
malo pojasni, visokopozicionirani hrvatski diplomat odgovorio da
je riječ "o jednom novom prijedlogu, koji može biti zanimljiv, ali
je još prerano o tome pričati jer je do njegovog ostvarenja
daleko".
Da daleko... Događaji vezani uz Pakt o stabilnosti slijedili su se
strelovito - konzultacije na razini država sudionica, sastanak na
razini političkih direktora MVP u Bonnu, sastanak i parafiranje
Pakta u Koelnu te donatorska konferencija i summit G8 u istom
gradu.
I sada, 29. i 30. srpnja, sastanak na vrhu u Sarajevu na kojem će
sudjelovati svi, ali baš svi relevantni svjetski čimbenici, od
političkih vođa najvećih zemalja do predstavnika najvažnijih
međunarodnih organizacija.
Ostaje ključno pitanje - zašto? Jer, u pitanju su, ako već ne isti
ljudi, onda iste zemlje i organizacije skrivene pod sintagmom
"međunarodna zajednica", koje su dopustile Vukovar, Srebrenicu,
ovo isto Sarajevo, ili pak Ruandu?
Čime je, dakle, taj njemački prijedlog u nepuna četiri mjeseca
uspio za sebe pridobiti takvu aklamacijsku potporu da će u, za
zapadne pojmove opskurno i donedavno samo po prizorima ratnog užasa
prepoznatljivo Sarajevo, stići više od 60 vođa svjetskih država ili
vlada, odnosno najvažnijih međunarodnih organizacija? Ili, koji to
može biti motiv jednom američkom predsjedniku, kojemu političkog
uspjeha ne nedostaje, da odluči osobno nazočiti summitu na nekoliko
sati i odmah napustiti grad, budući da u njemu nema sigurnosno
odgovarajućeg smještaja?
Odgovor je samo jedan. Koliko god to tipičnom "Balkancu" isprazno i
čak smiješno zvučalo, demokratizacija i gospodarski razvoj
društava europskog jugoistoka, popraćeni odgovarajućim
nagradnim, odnosno kaznenim mjerama, bit su koncepta u koji je
razvijeni svijet odlučio vjerovati i, što je daleko
vjerodostojnije, uložiti svoj novac.
Poklonivši, razumljivo, dužnu pozornost ograničavanju naoružanja
narodima koji ga toliko vole da su izazvali jedan veliki svjetski i
bezbroj malih, ali proporcionalno jednako krvavih sukoba,
međunarodna je zajednica odlučila istražiti jesu li i Balkanci
ljudi koji, ako dobro žive i imaju prava koja mogu ostvariti na
uljudben način, gube volju za uporabom sile.
Uvjerena je da jesu, jer "jugoistočna Europa, Balkan, jest dio
Europe i zato mora postati trajno stabilan; Europa me može ovako
živjeti", kako je u Luxembourgu kazao idejni začetnik Pakta Joschka
Fischer.
Još samo da to shvati i prosječni Balkanac. I da se Vukovar,
Srebrenica, ovo isto Sarajevo... više nikad ne ponove.
(Hina) dam bis
(Hina) dam bis