US 20. VII. NYT FILMSKI HIT U YU - NOŽ

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 20. VII. 1999. Film koji uzburkava srpske osjećaje "Najpopularniji film ovoga ljeta u Srbiji povijesna je drama o ratu, ljubavi i osveti pod naslovom 'Nož'", piše Chris Hedges. "Počinje na poznato jezovit balkanski način. Uglađena obitelj večera, a oružani muškarci upadaju u kuću, siluju mladu majku i zatim nožem bodu i ubijaju nemoćne žene i muškarce. Selo je opljačkano, gotovo svi stanovnici masakrirani, kuće spaljene. Taj film ne govori ništa - pa ipak govori sve - o Kosovu. To je film koji prikazuje ubojstva stotine tisuća Srba tijekom Drugoga svjetskog rata od hrvatskih fašista i njihovih muslimanskih saveznika. Čini se da film opravdava suvremenu osvetu i ovjekovječuje zamisao da Srbi, čak i poslije Hrvatske, Bosne i Kosova, ostaju žrtve u području. Vuk Drašković, vodeći oporbeni političar, napisao je 1982. roman po kojemu je film napravljen. Drašković je izjavio da nema ništa s proizvodnjom filma, koji se počeo prikazivati prije rata na Kosovu, zatim je, za sukoba, bio skinut s repertoara, a sada opet igra. No za dnevnik 'Blic' on je izjavio da mu je drago vidjeti film, i da bi želio da je napravljen prije nego što su ratovi u Jugoslaviji započeli 1991. 'Taj bi film pomogao outsiderima da shvate korijene tih ratova', izjavio je Drašković, misleći na masakre iz Drugoga svjetskog rata za koje su mnogi Srbi smatrali da im komunistička Jugoslavija nije odala prikladno priznanje. Dok se federacija raspadala, osjećaji prema masakrima hranili su srpski nacionalizam, a kod nekih Srba i želju za osvetom. 'Zločini koji se ne kazne ponavljaju se', izjavio je Drašković. Zločini koje su počinili hrvatski fašisti, poznati kao ustaše, bili su 'izbrisani', izjavio je Drašković. 'Da su Srbi djelovali, kao što su trebali', izjavio je on, 'oni ne bi opteretili Muslimane i Hrvate kolektivnom krivnjom za genocid protiv Srba počinjen u Drugom svjetskom ratu. No to se nije dogodilo, i sve je opet eksplodiralo. Sve se ponovilo.' Kritičari autora i takvog opravdavanja nedavnih srpskih zločina kažu da film podupire uvjerenje da povijesne nepravde počinjene prije više od 50 godina daju dozvolu da se izravnaju računi s novijim naraštajima. 'Drašković se smatra umjerenim nacionalistom', izjavio je Stojan Cerović, kolumnist neovisnog časopisa Vreme, 'no on stavlja u pitanje pravo onih stanovnika bivše Jugoslavije koji prakticiraju muslimansku vjeru. On tvrdi da su Muslimani zapravo Srbi koji su se preobratili na islam, pa ipak prikazuje Muslimane kao krvožedne i okrutne Turke. Njegovo poricanje muslimanskog identiteta samo je po sebi čin agresije.' Roman se, kao i film, događa u Hercegovini, planinskom području zapadne Bosne kojim na istoku povijesno dominiraju pravoslavni Srbi, a na zapadu rimokatolički Hrvati. Vrijeme radnje: godina 1941. Rojalistička vlada u Beogradu kapitulirala je pred Nijemcima, a razvojačeni srpski vojnik vraća se kući. (...) Pobožna obitelj, sa srpskim pravoslavnim svećenikom na čelu stola, sjeda za božićnu većeru. Upadaju muslimanski susjedi; pozdravljeni su kao gosti, no ipak vezuju Srbe za stolce. Muslimani siluju mladu majku, u sceni za koju se čini da nikad neće završiti, prije nego što zakolju svoje žrtve i pucaju po njima. Sablasne slike na ekranu uključuju kapanje krvi na Kristovu sliku dok iz zvučnika probija liturgijska glazba. Otac Nikifor, pravoslavni svećenik, viče dok ga živog spaljuju u njegovoj crkvi: 'Bog sve vidi. Pravda će pobijediti.' Njegovi muslimanski ubojice cere se i hihoću dok svećenika guta vatra. A pravda, ako pravda znači osvetu, postaje tema filma. (...) Srpski su vojnici prikazani kao časni i pobožni - poput onih ubijenih u uvodnim trenucima filma. (...) Film Srbe prikazuje kao obrazovane, kulturne i urbane. Muslimani su prikazani u prljavim kamenim kolibama, odjeveni u tradicionalnu vrećastu odjeću i okruženi pilićima i ovcama. U filmu su samo dva simpatična Muslimana. Prvi, koji je ukrao vlasništvo svog srpskog susjeda kao ustaški vojnik, okajava svoju krivnju i izvršava samoubojstvo. Drugi, muslimanski svećenik kojeg tumači Dragan Nikolić, obavještava drugi lik u filmu da su svi Muslimani potomci Srba i da su počinjali zločine nad srpskim narodom. Jedan od zaključnih prizora prikazuje svećenika kako kleči u ostacima razorenoga srpskog doma, križajući se i moleći za oprost. Čini se da gledatelji u Beogradu kući idu s porukom da su nedavni ratovi dio borbe za identitet, koja već stoljećima muči Balkan. (...)"