NJ17.VII. WELT: ZA SLOBODU MEDIJA U YU

NJEMAČKA DIE WELT 17. VII. 1999. Informacija umjesto oružja U rubrici "Forum" gost-komentator Dieter Weirich, ravnatelj Deutsche Welle, predlaže mogući oblik pomoći medijima na Balkanu. "Krajem lipnja Europska unija izdvojila je oko 1,4 milijuna maraka trenutne pomoći za novinare i medije na Kosovu. Svrha toga poteza bilo je pružanje potpore novinarima i jamčenje objektivnog izvješćivanja u Jugoslaviji. Ta pomoć medijima izravan je početak procesa provedbe 'Sporazuma za stabilnost jugoistočne Europe'. Čini se da je pouka iz krize na Kosovu sljedeća: reaktivni mehanizam rješavanja kriza mora biti zamijenjen mehanizmom za sprječavanje kriza. U tom projektu važnu ulogu imaju i financijski aspekti: 'sprječavanje kriza istoznačno je sprječavanju troškova', izjavio je u lipnju njemački ministar vanjskih poslova. Deficiti u demokratskom ustrojstvu i u procesu izgradnje građanskog društva proglašeni su jednim od odlučujućih uzroka sukoba u jugoistočnoj Europi. Slobodni - posebno elektronski - mediji imaju važnu ulogu u priželjkivanom procesu demokratizacije: oni funkcioniraju kao odlučujuće tračnice na putu prema oblikovanju svijesti. Geneza sukoba na Kosovu jasno je pokazala da ratovi nastaju u glavama - ponajprije pod utjecajem televizijskih slika. Poslijeratno doba također mora početi u glavama. Jugoslavenskim medijima dosad je bila uskraćena funkcija 'sedme sile'. Već prije rata Beograd je uveo cenzuru u novinama, koja je pod ratnim stanjem dodatno pooštrena. Slobodni albanofonski tisak na Kosovu razbijen je za vrijeme sukoba dok su u Srbiji malobrojni mediji, kritički orijentirani prema vlasti, ušutkani ili ukinuti. Tko je želio objektivno izvješćivati o zbivanjima, bio je upućen na inozemne postaje i na internet. Što se tiče srpske javnosti, takvu situaciju nije bitno promijenio ni završetak sukoba. Oštri zakon o medijima, prihvaćen u listopadu 1998., ostao je na snazi i nakon ukidanja ratnog stanja. Primjerice, taj zakon brani televizijskim i radio-postajama u Srbiji reemitiranje programa međunarodnih radio-postaja. Stoga je - uz zahtjev za Miloševićevom ostavkom i prijevremenim izborima - obnova slobode medija jedan od glavnih zahtjeva srpske oporbe. Slobodno izvješćivanje najvažnija je pretpostavka za protujavnost, kritički orijentiranu prema režimu. Što bi trebala učiniti njemačka strana? Njemačka vlada trebala bi na temelju pravilno shvaćenog njemačkog interesa poduprijeti izgradnju neovisnih pluralističkih medijskih sustava u Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu. Mora podvrgnuti Beograd pritisku koji će ga potaknuti na trajno ukidanje cenzorskih odredaba i na odustajanje od tlačenja medija. U tom kontekstu njemačka vlada trebala bi iskoristiti i potencijal OESS-ova povjerenika za medije. Nadalje, potpora bi - uz financijsku i tehničku pomoć - trebala obuhvatiti ponajprije novinarsku temeljnu i dodatnu naobrazbu, utemeljenu na slobodarskim načelima. Na toj je razini potreban snažniji angažman zaklada političkih stranaka. Uz dobronamjerni angažman, valja izbjeći pogrješke, napravljene u Bosni, gdje se nakon završetka rata puno novca slilo u ambiciozne medijske projekte poput televizije OBN pod financijskim okriljem EU. Takozvana Bildtova televizija emitirala je iz Sarajeva program na bosanskom jeziku, koji u javnosti nije naišao na spomena vrijedan odjek. Slično neuspješne ostale su i brojne privatne radio-postaje, osnovane uz zdušnu financijsku pomoć Zapada. Budući da njihovi voditelji u većini slučajeva nisu iskusni novinari niti je upravljanje utemeljno na pravilima dobrog menadžmenta, većina njih neće se moći potvrditi na tržištu. Tome valja dodati sljedeće: nije baš svaki medij koji sam sebe apostrofira 'neovisnim' uistinu oslobođen bilo kakvog političkog utjecaja. U Jugoslaviji je poznata tijesna povezanost Vuka Draškovića sa srpskim Studijom B. Stoga u Srbiji, na Kosovu i u Crnoj Gori valja brižno ispitati tko bi trebao dobiti financijska sredstva. Kako među voditeljima neovisnih radijskih i tv-postaja ne bi stvorila ovisničko ponašanje, financijska bi pomoć trebala po mogućnosti biti odobrena u obliku kredita. Načelo treba glasiti - 'pomoć za samopomoć'. Ulaganja u medije nisu moguća bez ikakvih troškova. No, oni su marginalni u usporedbi s troškovima koji u Srbiji nastaju zbog borbenih i mjera obnove, dosežući visinu nekoliko milijarda. U duhu rečenog treba na kraju utvrditi sljedeće: medijska pomoć ne bi trebala biti ograničena na Kosovo odnosno Jugoslaviju. Naime, unatoč brojnim pokušajima deregulacije medijskih tržišta, i u većini drugih socijalističkih transformacijskih zemalja na Balkanu proces izgradnje slobodnih medija još je u povojima", zaključuje Dieter Weirich.