US 14. VII. IHT AM. ŠKRTOST I VODSTVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 14. VII. 1999. Škrti Washington ne može podupirati demokraciju u svijetu "Imamo čudne vođe: oni plaćaju rat, ali škrtare na mirnim pokušajima na inozemnom terenu - a zatim za takvo ponašanje optužuju javnost, nepošteno i netočno", piše Geneva Overholser. "Evo nas, svjetske supersile u cvatu, živahne demokracije, koja tvrdi da želi njegovati demokraciju u cijelom svijetu. Pa ipak, naši lideri ne žele uložiti novac u ono o čemu pričaju - odnosno u ono što je naš vlastiti interes. Sjedinjene Države na posljednjem su mjestu po postotku izdvajanja za inozemnu pomoć - u području zaštite okoliša, podupiranju demokratskih ustanova, pomoći siromašnima i razvoju trgovinskih partnera. Pa ipak, mi Amerikanci smanjujemo proračun za takvu pomoć. Kad je Bill Clinton postao predsjednik, Agencija za međunarodni razvoj, ured koji se bavi inozemnom pomoću, imao je proračun od 14,1 milijardu dolara. Sad on iznosi 13,7 milijarda dolara, ne računajući utjecaj inflacije. Američki je Senat nedavno prihvatio zakon kojim će se taj iznos smanjiti za dodatnih 6%, na 12,9 milijarda dolara. To nije samo ništavno u usporedbi s našim bogatstvom ili doprinosima drugih (Sjedinjene Države sad daju manje u stvarnoj sumi od Japana, Francuske i Njemačke.) To je ništavno u usporedbi s potrebama, našom tradicijom i interesima u pomaganju da se te potrebe zadovolje. To je sitnica i u usporedbi s onim što javnost misli da trošimo. Ispitivanja javnog mnijenja stalno pokazuju da Amerikanci vjeruju kako Sjedinjene Države na inozemnu pomoć troše otprilike isto koliko na socijalnu skrb - što je 20 puta više nego u stvarnosti. (...) Članovi Kongresa znaju da je javnost neobaviještena. No oni se na to neznanje oslanjaju, jer im je inozemna pomoć prikladno područje za štednju. J. Brian Atwood, koji je prošlog tjedna napustio Washington, nakon šest godina na mjestu upravitelja Agencije za međunarodni razvoj, izražava razočaranje 'što se ljude ne drži odgovornima za iznimno neodgovorna stajališta koja zauzimlju u vanjskoj politici'. 'Bilo da vas brine naš položaj u globalnom gospodarstvu, zaštita okoliša i globalna promjena klime, ili terorizam i širenje oružja za masovno uništenje - trebamo biti uključeni da zaštitimo svoje interese', rekao je on u telefonskom intervjuu. Umjesto toga, o tim pitanjima u Kongresu prevladavaju neoizolacionisti. Oni prevladavaju unatoč razlici između njihova i gledišta javnosti, zato što nema mnogo državnog vodstva za mirno inozemno uključenje. (...) 'Našem gospodarstvu ide tako dobro, i upravo smo pobijedili u ratu, recimo. Čini se da nam sve ide u prilog - no postoji neraspoloženje prema Sjedinjenim Državama jer ne plaćamo pristojbe UN-u i drže da smo hegemonija. I to je neraspoloženje sve jače', izjavio je Atwood. 'Ne govorim o tome da treba potrošiti idućih 100 milijarda dolara', dodao je Atwood. Već bi nam 10 milijarda dolara 'omogućilo da igramo međunarodnu ulogu koju smo imali u prošlosti'. Tko bi bio vođa kakvog Atwood traži kad je riječ o tom pitanju? Predsjednički kandidat u kojega polaže najviše nade guverner je Teksasa George W. Bush, kojem bi internacionalizam trebao biti u krvi. Atwood je više nego jednom naveo riječi bivšeg predsjednika Georgea Busha, uključujući primjedbe poput ove iz 1995.: 'Vjerujem da je postizanje mira i širenje obećanja demokratskog kapitalizma u ovom novom razdoblju moguće samo ako Amerika nastavi voditi u svijetu. Ne smijemo se povući i okrenuti prema unutra. Moramo ostati uključeni.' (...) Čini se da su Amerikanci spremni platiti cijenu vodstva. Kad bi to bar bili i njihovi vođe."