FR LIBERATION 8.7.RASPRAVA O JEZICIMA

FRANCUSKA LIBERATION 8. VII. 1999. Francuski - dva posto "U napisu s izazovnim naslovom ('Živio francuski, živio kantonski'), 'New York Times' piše o 'vrlo ograničenoj' uporabi francuskog jezika, 'koji govori tek svaka pedeseta osoba u svijetu', dok, zanimljivo, 'milijuni američkih mladića i djevojaka još uvijek uče francuski, unatoč slabljenju ugleda Francuske i njezina jezika'. To je svaki četvrti američki učenik. Dok samo svaki stoti uči kineski ili japanski koje 'zajedno govori 20 posto pučanstva u svijetu.' Napis se poziva na logiku protiv kulture, jer kultura nije, misli spomenuti američki stručnjak, 'valjan dokaz' u 'zajednici naroda i gospodarstava u svijetu'. Ali jezik je kultura! O čemu ne vode računa ni brojke, ni statistike koje su sklone pojednostavljenom shvaćanju jezika, isključivo etničkom i komunikacijskom. U kulturnom smislu koji uključuje književnost, nema smisla govoriti o nazatku francuskog jezika. Takvo se shvaćanje temelji na izmišljotini o francuskom kao 'službenom jeziku diplomacije'. Gubljenje te uloge svjedoči samo o nestanku mita, a ne o propadanju jezika, jezika-kulture i jezika- književnosti. Zanimljivo je promatrati kako se ta laž o propadanju istim pragmatično-političkim dokazom proturječno služi da bi zabilježila žestoko protivljenje francuskom koje je u svezi sa zamisli o 'propadanju Francuske' i 'ljubavnu priču između Amerike i francuskog jezika' koja potječe iz 18. stoljeća. No povijest je, kao i jezik, stvar osjećaja. A osjećaj se ne određuje samo vojnim i gospodarskim pojmovima. Ta se sila ruši brže negoli sila osjećaja. Vrijednosti nemaju cijenu. Nemaju svoj tečaj na burzi. Čak i jezična politika vidi u tome granice svojih ovlasti. Kao i pojam službenog jezika. Okcitanski trubaduri nisu imali legije ni tenkove, ali njihov se utjecaj i dalje širi Europom. Treba prekinuti novi jezični rat koji nema razloga. Kineski i japanski (koje je uostalom neprilično povezivati) ne treba učiti zato što oni zajedno čine 20 posto, već zbog onoga što oni po sebi znače. Isti statistički podaci (American Concil on the Teaching od Foreign Languages, World Almanac, The New York Times) daju kineskom 17,3 posto, a engleskom 8,4 posto: to je dovoljno da se otkrije brojčana varka (u usporedbi s rasprostranjenosti i ulogom); a izjednačuju (2,2 posto) japanski i francuski koji ipak nemaju istu povijesnu ulogu, ni isti prinos kulturi. O moći jezika ne vodi se računa. Klasični grčki, biblijski hebrejski jesu neznatni jezici po zastupljenosti među govornicima, ali su imali utjecaja na čitavo čovječanstvo. Nešto znanja o ovim stvarima ne bi škodilo našim donositeljima odluka", u rubrici 'Rasprave' piše Henri Meschonnic, umirovljeni profesor jezikoslovlja na sveučilištu Pariz-VIII.