NJ 8.VII.SZ: HAAŠKI SUD PREOPTEREĆEN

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 8. VII. 1999. Pitanje vjerodostojnosti "Jedan je čovjek ubijen. Državno tužiteljstvo i policija počinju istragu. Počinitelj je uhvaćen i osuđen. Takva je procedura uvriježena - bar u Njemačkoj. No, što se događa kada su u roku od nekoliko tjedana ubijene, silovane, mučene i osakaćene tisuće ljudi, kao što se dogodilo na Kosovu? Kada je čitav narod otjeran iz svoje domovine? Kada država ne štiti žrtve već zločince? Tada nastupa međunarodni kazneni sud. U tom slučaju pravdu će osigurati međunarodna zajednica, glasi uzvišena zamisao. Je li riječ tek o naivnoj želji? Ne baš. Pod dojmom zlodjela počinjenih u Bosni, Vijeće sigurnosti UN osnovalo je 1993. u Den Haagu Međunarodni sud za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Glavni tajnik UN Kofi Annan govorio je o 'bedemu protiv zla'. No, dosad je u Den Haagu službeno optuženo samo 89 osumnjičenika, a sedam ih je osuđeno - većinom nitkovi nižeg i srednjeg kalibra. Samo je jedna presuda postala pravomoćna. Glavni akteri bosanske tagedije - srpski vođe Radovan Karadžić i Ratko Mladić - nisu dosad uhvaćeni. Sada tome valja dodati i Kosovo. 'Sud je vidno preopterećen već slučajem Bosne. Sada bi praktički trebao obavljati dvostruki posao', izjavljuje berlinski stručnjak za međunarodno kazneno pravo Wolfgang Schomburg. On smatra da se haaški sud našao na prekretnici: ne uspije li pred sud izvesti glavne krivce, ideja o međunarodnom kaznenom sudu bit će diskreditirana u cijelosti. 'Naime, u javnosti nastaje dojam da sud djelotvorno djeluje samo protiv sitnih riba dok velike ostavlja na slobodi', napominje Schomburg. Pritom valja napomenuti da je Louise Arbour, odlučna glavna tužiteljica haaškog suda, objavila sljedeće: 'Hoću ih sve'. Sumnje u dosadašnju strategiju suda javljaju se i u Den Haagu. Primjerice, Francuz Claude Jorda, predsjedatelj jedne od tri sudačke kaznene komore, nedavno se požalio da sudu prijeti blokada. Dugotrajni procesi protiv zločinaca nižeg ranga blokiraju pokretanje sudskog procesa protiv glavnih krivaca, napomenuo je Jorda. Kada bi jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević danas bio uhvaćen, morao bi čekati tri godine u pritvoru da sud nađe vremena za njegov slučaj. Jorda postavlja čitav niz zahtjeva koji bi trebali pripomoći pri rješavanju problema: Den Haag trebao bi se usredotočiti na najteže zločine na razini vođa i na glavne ratne zločince, koji ne mogu biti uhvaćeni, i po potrebi suditi im i u odsutnosti, smatra on. U drugim slučajevima, sudske procese trebali bi pokrenuti nacionalni sudovi u nazočnosti međunarodnih promatrača, napominje Jorda. Sud ne želi službeno komentirati te prijedloge, ali njegova se strategija već promijenila. Dok su u slučaju Bosne optuženi mnogi osumnjičeni na nižoj razini odgovornosti, u slučaju Kosova Den Haag odmah cilja na sam vrh. Dosad je podignuto pet optužnica i sve se odnose na pripadnike jugoslavensko-srpskog vodstva - uključujući i Slobodana Miloševića. Takva koncentracija snaga nailazi uglavnom na odobravanje. 'Doduše, bilo bi najbolje tako dobro opremiti sud da može raditi sve', smatra muenchenski profesor međunarodnog prava Brugo Simma. No, s obzirom na oskudne resurse nova je haaška strategija razborita, dodaje on. 'Naime, gledano iz pravno-političke perspektive, uvijek je bolje pozabaviti se prvo velikima', tumači on. Slične argumente iznosi i Lotte Leicht iz organizacije za ljudska prava Human Rights Watch, koja već godinama podupire haaški sud. 'Usredotočenost na zločince najvišeg ranga smatramo ispravnim potezom. Drugim zločincima mogu se pozabaviti i državni sudovi u Njemačkoj i drugim zemljama', napominje gospođa Leicht. No, stvari ipak nisu tako jednostavne. Većina država vjerojatno neće pokazati pojačano zanimanje za preuzimanje slučajeva s Kosova. U Njemačkoj su već vođeni sudski procesi zbog zločina, počinjenih na Balkanu, ali njemački vrhovni sud (BGH - Bundesgerichtshof - op. prev.) zahtijeva u takvim slučajevima posebna 'opravdavajuća ishodišta'. Drugim riječima, ako optuženi nije Nijemac, morao je bar imati svoje životno težište u Njemačkoj ili tamo biti uhićen. Time je isključena mogućnost općenitog izvođenja slučaja s Kosova pred njemačke sudove. Nekadašnji berlinski pomoćnik ministra za pravosuđe i današnji sudac vrhovnog suda Schomburg smatra da bi stoga uspjeh donijela druga strategija: 'U Bosni i na Kosovu treba što prije izgraditi djelotvorna sudačka tijela'. Pritom bi domaći suci trebali donositi presude u suradnji s međunarodnim pravnim stručnjacima sve dok se ne etablira samostalni, vjerodostojni pravosudnu sustav. Tako bi se haaški sud mogao usredotočiti na sive eminencije genocida dok bi lokalni sudovi osuđivali druge zločince. No, i najbolji je sudački sustav nemoćan ako nisu uhvaćeni počinitelji. Upravo su se glavne odgovorne osobne - političari, visoki časnici, vođe neregularnih postrojba - već odavno povukle s Kosova u Srbiju ako već nisu oduvijek otamo djelovale. Tko je spreman odnosno sposoban izvući odatle Miloševića i njegove suradnike? Schomburg nema nikakvih dvojbi glede toga pitanja: 'Tko je napravio prvi korak rezolucijom Vijeća sigurnosti UN i stvaranjem međunarodnog kaznenog suda, mora napraviti i sljedeći, i uhititi krivce'. Po potrebi međunarodna zajednica trebala bi pri ispunjavanju zapovijedi o uhićenju upotrijebiti i silu. Prigovorima da bi takva politika podrazumijevala novi rat Schomberg odvraća sljedeće: da je Milošević nakon rata u Bosni bio izveden pred haaški sud, rata na Kosovu ne bi ni bilo", prenosi na kraju članka Stefan Ulrich.