NJ 6.VII.-FR-RASPRAVE INTELEKT. O KOSOVU

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 6. VII. 1999. Između 'pravednosti postupka' i 'postimperijalnog morala' "Bio je to prvi veliki susret europskih intelektualaca nakon kosovskoga rata - i dakako je među srpskim kao i među albanskim sudionicima vladala još stanovita zatvorenost, koja je u raspravi sprječavala uzajamno razumijevanje. Pa ipak, konferencija koju su priredili državni ministar za kulturu i medije Michael Naumann i zaklada Heinrich Boell te Berlinska kuća kultura, na žalost je samo malobrojnim posjetiteljima dvodnevne priredbe omogućila prvi prikaz stvarnoga stanja poslijeratnoga doba. 'Scenariji budućnosti Balkana' - predsjednica srpskoga građanskog saveza Vesna Pešić za svoju je zemlju u grubim crtama opisala odmah tri mogućnosti: kaos s Miloševićem na vlasti; preuzimanje vlasti nove zločinačke oligarhije bez ikakve legitimacije ili koncepcije; ili suradnja Zapada s balkanskim državama u okviru europskoga integracijskog plana. U svakom bi se slučaju trebali 'zajednički riješiti Miloševića', jer on - što rat ipak dokazuje - 'nije unutarnji državni problem Srbije'. No kako to uistinu konkretno provesti, gospođa Pešić je na žalost prešutjela. No izolacija od Zapada, rekli su to srpski sudionici, jamačno je pogrješan put. 'Sankcije protiv režima i međunarodna pomoć za gradove koje drži oporba', tako je glasio konkretan naputak Nenada Čanka, predsjednika Socijaldemokratskog saveza Vojvodine. Taj je savez prije nekoliko dana u Novom Sadu izveo na ulice 25 tisuća ljudi protiv Miloševića. Mnogo uzbudljivije je naprotiv tekla rasprava za legitimaciju NATO-ove intervencije i o sukobu univerzalnih ljudskih prava i nacionalne suverenosti. Tu se između zagovarača i skeptika glede napada konačno razvio konstruktivan dijalog kojega je rat tijekom jedanaest tjedana sprječavao. Doduše i u Berlinskoj kući kultura prepirali su se publicisti Cora Stephan, koja je ustrajala da je za svaku intervenciju potreban 'pravni postupak', i Richard Herzinger, koji želi da pitanje opravdanosti bude postavljeno 'u kontekst zadnjih osam godina s Miloševićem'. (...) Moralna dimenzija rasprave o ratu, dopunio je berlinski sociolog Hans Jonas, možda nije tipična za Nijemce, a ni za SAD ili Veliku Britaniju. Točno, odvratila je Cora Stephan: baš u kosovskom je ratu crveno-zelena koalicija s tradicionalno europskog puta 'izoliranja sukoba' ipak prešla u anglosaksonski tabor 'boraca za vrijednosti'. Ostalima, poput mirovnjaka Dietera S. Lutza i ženevskog dopisnika TAZ-a Andreasa Zumacha, više je stalo do proceduralnih pitanja. Zašto nitko ne kritizira 'nedostatnu skrb' zapadnog vojnog aparata koji ima pod oružjem pet milijuna vojnika, ali za Kosovo ne namjerava regrutirati tri tisuće policajaca? I zašto nitko više poslije NATO-ove intervencije ne govori o propuštenim mogućnostima djelovanja Zapada u ljetu 1998? Sve su to doduše opravdana pitanja, ali za kanadskog publicista Michaela Ignatieffa ipak nisu razlog za dvojbu u opravdanost NATO- ove intervencije: 'postimperijalni moral' koji se hrani 'sramom i sramotom našeg stoljeća', znači da u angažmanu za ljudska prava ponekad 'moramo uprljati prste'" - izvješćuje među ostalim Rolf Paasch.