US 12. VI. IHT USPJEH NA KOSOVU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 12. VI. 1999. Neprijeporan uspjeh "Sjedinjene Države i njezine saveznice u NATO-u postigle su na Kosovu nešto značajno. Da, stvaranje mira bit će teško, a ispred nas je mnoštvo problema. Da, Slobodan Milošević će opet pokušati izazvati nevolje, ako ne na Kosovu, onda drugdje. Ono što se postiglo nije savršena pobjeda. No, to je značajna pobjeda, plod savezničkog jedinstva koje će, ako se sad ne potrati, unaprijediti demokraciju i mir u Europi i šire. Iznenađuje to što su mnogi u Washingtonu, čini se, nesposobni da prihvate to postignuće. 'To sasvim sigurno nije pobjeda', izjavio je u četvrtak zastupnik Mark Souder, republikanac iz Indiane, pokušavajući uvjeriti Ameriku da ne sudjeluje u mirovnim snagama. 'Ako je ovo pobjeda, kako bi izgledao poraz?' Možda je pitanje bilo retoričko, no mi ćemo pokušati odgovoriti na njega. Poraz bi Miloševiću prepustio nadzor nad Kosovom, dok bi milijuni kosovskih Albanaca bili u izbjegličkim logorima, što bi destabiliziralo Makedoniju, Albaniju, Grčku, Crnu Goru, a možda i Mađarsku i Italiju. Poraz bi bio lažni dogovor za koji su mnogi klevetnici očekivali da će Clinton pristati na njega i zatim ga prikazati kao pobjedu. Poraz bi mogla biti podjela Kosova, koju su mnogi stručnjaci tijekom protekla dva mjeseca savjetovali kao najbolje moguće rješenje koje je NATO mogao postići nakon svojih promašenih zračnih napada. Poraz bi bio pobjeda zla, jer Milošević vodi pohod za protjerivanje čitavog naroda ostaje nekažnjen. Milošević je vodio provođenje strašnih zločina. Ali nije se izvukao. Optužen je za zločine protiv čovječnosti i svijet će ga sada sigurno izbjegavati. Njegov narod zna da neće dobiti puno pomoći u obnovi sve dok je on na vlasti. S oslabljenom vojskom on će biti manje sposoban da prijeti drugima, čak i ako ostane na vlasti. A kosovski Albanci će ići kućama, čak i bez putovnica koje su srpski vojnici zaplijenili. Milošević je planirao trajno promijeniti demografske značajke Kosova, a taj će plan propasti. S obzirom na strašne patnje koje su kosovski Albanci pretrpjeli, žrtve među nevinim srpskim civilima i izazov obnove, sad nije vrijeme za veselje. Ni taktike NATO-a nisu bile besprijekorne. Snažnija i opreznija diplomacija i manje praznih prijetnji mogle su ovaj rat učiniti nepotrebnim. Ali moguće je i da pametnija diplomacija možda ne bi uopće donijela koristi. Kod onih koji tako lako povlače vezu između onoga što se smatra savezničkim pogreškama i nesavršenosti današnjih rezultata, može se zapaziti određena mjera površnog razmišljanja. Govori se, primjerice, da je Clinton griješio kad je govorio da neće uvesti kopnene snage. No, prijetnja kopnenim snagama vjerojatno ne bi odvratila Miloševića bez stvarnoga razmještanja snaga, a razmještanje bi zahtijevalo toliko vremena da bi on u međuvremenu mogao lako dovršiti svoj užasana pohod. Govori se da je NATO nemoralno postupio bombardirajući s takvih visina i da je mnogo civila moglo biti spašeno ugrožavanjem većeg broja pilota. To bi možda i bilo tako. No opet, dokazi za to krhki su i sporni. Pojavljuju se pritužbe na to što je Milošević ostao na vlasti; no koliko je tih koji se tuže podupiralo totalni napad na Beograd, koji je mogao jamčiti njegovo zbacivanje? Činjenice su da je Milošević započeo svoju oružanu kampanju protiv kosovskih civila u veljači 1998. Njegov rat užasa doživljavao je nakon toga plime i oseke, a NATO je rastao i opadao, ali nikada nije stao. Srpski je moćnik vjerovao da može isprazniti Kosovo od albanskog stanovništva, selo po selo, i da NATO neće odgovoriti. Kad se to pokazalo pogrešnim, on je vjerovao da može pojačati svoje zločine i sretno prebroditi bombašku kampanju NATO-a te da će NATO klonuti prije njega. Opet je pogriješio. NATO nije klonuo, a nije ni Clinton. Rezultati će se proučavati širom svijeta, i pouke koje će ljudi izvući poduprijet će Sjedinjene Države i vrijednosti koje ova zemlja zagovara", zaključuje uvodničar u članku koji list prenosi iz The Washington Posta.