ESP/MUNDO/10.6./GUBITNICI

ŠPANJOLSKA EL MUNDO 10. VI. 1999. Gubitnici "Rat je gotov. A u njegovu povratku na početni položaj ima nečega tajanstvenoga. Više od dva mjeseca bombardiranja. Razorena zemlja. Njezino stanovništvo masakrirano... Za što? Ni za što. Za milimetarski točan povratak na prijašnju situaciju. Milošević savršeno učvršćuje svoj patriotski despotizam, kosovski Albanci, u najboljem slučaju, vraćaju se (vidjet ćemo koliko rado) na ono mjesto gdje su živjeli prije nego što su ga humanitarni letači pretvorili u najsitniji prah. Ništa se nije promijenilo. Osim jedne sitnice: tamo gdje je bila jedna zemlja, danas su krhotine. Zašto sad završava rat? Jednostavno zato što je rat protiv Jugoslavije bio tek kamuflaža za drugi rat. Bitniji. Čak ni američke vlade nikad se nije ticalo što je neki diktator ostao nekažnjen, niti što neki narod pati. Ali, poslije raspada sovjetskoga bloka, svijet je drukčiji. Danas samo jedna imperijalna sila odlučuje o svemu. A ta sila mora prilagoditi međunarodno zakonodavstvo svojoj moći. Sve do prije dva mjeseca, sustav upravljanja svijetom bio je ustrojen kao poslije drugoga svjetskog rata, za podjelu na dva dijela. Danas je to anakronizam, jer otkako više ne postoje dvojica koji bi u bilo čemu morali postizati konsenzus, te su institucije morale biti pročišćene. Da bi se strukturirala nova normativna mreža Carstva. Neposredno prije rata sve su mete pogođene. Nisu to, naravno, bili srpski zrakoplovi ili tenkovi. Bili su to UN i Europa. Najprije UN. Tijekom tih mjeseci nisu postojali ni Vijeće sigurnosti ni Glavna skupština. Odavno UN ne znači mnogo. Onoga dana kad je NATO - dva tjedna poslije početka rata - prihvatio novi statut, kojim određuje da može intervenirati u bilo kojem dijelu svijeta ne odgovarajući za to nikome, Ujedinjeni narodi su izbrisani sa zemljovida. A Europa odmah poslije toga. Europska je unija od siječnja živjela u opojnoj zabludi da pokazuje sjaj velesile. Rat ju je postavio na njezino mjesto: u satelitsku zonu. Europski časnici ograničili su se na ubijanje - nije se, naime, vodila samo jedna bitka - onda, ondje i onako kako im je američko zapovjedništvo odredilo. Ubijanje je ovdje sramota. Velika. Ali dvojim da će vojnik imati išta od srama... Euro se vrlo brzo strmoglavio u odnosu na dolar: bio je to pravi znak da je osvanuo dan primirja. Kad je uništena Europa kao autonomna sila, kad su Ujedinjeni narodi svedeni na ruševinu, kad je Rusija zaleđena u svojoj prosjačkoj rezignaciji i u svojem delirium tremensu... Prave, nepopravljive, obostrane štete nastale u ovom ratu institucionaliziraju Carstvo. Drugi rat, onaj na krvavoj jugoslavenskoj pozornici, bio je tek okrutni manevar", piše Gabriel Albiac.