HR-kriza-obnova-pomoć IT-10.VI.LA REPUBBLICA- POMOĆ BALKANU ITALIJALA REPUBBLICA10. VI. 1999.Balkan će biti naš novi jug"Priznajmo to, svi žarko želimo staviti ovaj rat u pismohranu i vratiti se našim domaćim problemima. (...)I svatko
će se opet baviti stvarima u svojoj kući. A što s onim koji više nema kuće? S onim koji je sve izgubio, pa i nadu, i nema novaca da pobjegne na bogati Zapad? (...) Ne, nije trenutak za okretanje stranice. Ako ne uspijemo biti na visini naših moralnih objava, nastojmo barem ne izdati naše interese. A oni su vrlo jasni: ili ćemo uspjeti europeizirati Balkan, ili ćemo biti balkanizirani. Nakon tolikih nerazboritosti, tolikih užasa, usudimo se nadati da je rat u našoj Europi uspio opet probuditi onaj zdravi nagon za očuvanjem, koji bi nas trebao potaknuti da iskoristimo sva sredstva na raspolaganju za obnovu Balkana. To je gotovo nemogući pothvat, ali nema alternative. Ratni je vulkan iz utrobe te oboljele zemlje izbacio sve najgore. Pred našom se obalom pojavio novi inozemni Jug, mnogo siromašniji i očajniji od našeg. Taj novi Jug neizbježno će se okrenuti prema nama. Za Albance, ali i za Srbe, Crnogorce, Makedonce i druge bivše jugoslavenske narode, mi Talijani sve smo
ITALIJA
LA REPUBBLICA
10. VI. 1999.
Balkan će biti naš novi jug
"Priznajmo to, svi žarko želimo staviti ovaj rat u pismohranu i
vratiti se našim domaćim problemima. (...)
I svatko će se opet baviti stvarima u svojoj kući. A što s onim koji
više nema kuće? S onim koji je sve izgubio, pa i nadu, i nema novaca
da pobjegne na bogati Zapad? (...) Ne, nije trenutak za okretanje
stranice. Ako ne uspijemo biti na visini naših moralnih objava,
nastojmo barem ne izdati naše interese. A oni su vrlo jasni: ili
ćemo uspjeti europeizirati Balkan, ili ćemo biti balkanizirani.
Nakon tolikih nerazboritosti, tolikih užasa, usudimo se nadati da
je rat u našoj Europi uspio opet probuditi onaj zdravi nagon za
očuvanjem, koji bi nas trebao potaknuti da iskoristimo sva sredstva
na raspolaganju za obnovu Balkana. To je gotovo nemogući pothvat,
ali nema alternative. Ratni je vulkan iz utrobe te oboljele zemlje
izbacio sve najgore. Pred našom se obalom pojavio novi inozemni
Jug, mnogo siromašniji i očajniji od našeg. Taj novi Jug neizbježno
će se okrenuti prema nama. Za Albance, ali i za Srbe, Crnogorce,
Makedonce i druge bivše jugoslavenske narode, mi Talijani sve smo
više 'Amerika'. Amerika, ona prava, nema nikakvu namjeru uključiti
se u novi Marshalloov plan. Balkan je predaleko od poreznog
obveznika iz Clevelanda ili Seattlea, prejako je negodovanje prema
nama Europljanima koji svaki put zovemo američkog vatrogasca da
pogasi požar u našoj kući.
Naravno, ostaje Europa. Želimo vjerovati da je plan za obnovu
Balkana više od troškovnika, da je okrenut regionalnoj viziji, da
se neće svesti na puko žurno stanje. (...)
Europa, ili ne Europa, Italija će, kako bilo, ostati na prvoj crti.
Morat ćemo se suočiti s posljedicama tko zna kojeg po redu
balkanskog sukoba, sviđalo nam se to ili ne. Tko misli da može
sakriti glavu u pijesak, na talijanski način čekati da prođe noć,
ubrzo će se grubo probuditi. Jer taj je vanjski Jug preodređen za
spajanje s našim Jugom, s cijelim polutokom. U pozitivnom ili
destruktivnom smislu. Pozitivnom ako Italija i Europa budu znale
projicirati se na Balkan kako bi vodile sporu i mukotrpnu obnovu.
Destruktivnom ako od toga budemo prali ruke i pustili da nas uvuku u
balkanske drame, počevši od neizbježnog masovnog priljeva
izbjeglica i učvršćivanja veza između naših i balkanskih mafija.
Pretvaranje Kosova u međunarodni protektorat, što je neizbježna
posljedica rata i teško dogovorenih mirovnih sporazuma, jest nužan
uvjet, ali nikako nije dovoljan za stabilizaciju Balkana. Još mnoge
će godine na drugoj strani Jadrana vladati bijeda, nasilje,
represija, s američkim, europskim i ruskim postrojbama u ulozi
šerifa, svatko na svoj način, na balkanskom Divljem Zapadu. Na
prepunome popisu rana koje treba zakrpati na prvo mjesto dolaze
izbjeglice. Ovaj je rat milijunu i pol očajnih, među kojima je i pet
stotina tisuća Srba koji se još nisu vratili kući nakon pokolja u
Hrvatskoj i Bosni, dodao još milijun i četiri stotine tisuća
kosovskih Albanaca, izbjeglica (gotovo 800.000 njih u
improviziranom smještaju u logorima u Makedoniji, Albaniji i Crnoj
Gori), iseljenika u inozemstvo (već 72.000) i prognanika u
unutrašnjosti Kosova koji se kreću po šumama i uništenim selima
(530.000). Albancima se pridodaje sto tisuća, od dvije stotine
tisuća, Srba s Kosova, koji su prisiljeni napustiti svoje
kuće.(...)
Prije no što se zamisli obnova Kosova i cijele regije morat će se,
dakle, pronaći jasan sporazum, prije svega između nas zapadnjaka te
između nas i Rusa, glede nove geopolitičke karte Balkana, na kojoj
će Srbija, nadajmo se oslobođena svog propalog režima, morati ipak
imati središnju ulogu. Tomu bi prije svega trebala poslužiti
međunarodna konferencija koju je predložio Prodi. Inače ćemo
graditi dvorce od pijeska i u vjetar ćemo bacati novac poreznih
obveznika.
Visoki su vrhovi na koje se treba popesti ako želimo da ovaj
kosovski bude posljednji od ratova za jugoslavensko nasljedstvo, a
ne uvod u tko zna koji po redu najavljeni pokolj (u Makedoniji,
Crnoj Gori, Sandžaku?). (...)", piše Lucio Caracciolo.