FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

SL 9. VI.-DELO-SJENE NEKE ŠUME

Autor: ;RPET;PRUG;
HR-SUSJEDI SL 9. VI.-DELO-SJENE NEKE ŠUME SLOVENIJADELO9. VI. 1999.Duge sjene neke šume"Novi slovensko-hrvatski sukob riječima započeo je s lopatama u Stražunu kraj Maribora, gdje je sada šuma, a jednoga dana tamo bi trebala biti autocesta. Iskopan je iz jarka, doslovno. Naime, za vrijeme rata tamo je bio protutenkovski jarak koji je sada pun tijela pobijenih hrvatskih ustaša i domobrana. A tijela, dakako, treba premjestiti na primjerenije mjesto, jer, razumljivo, ne mogu ostati ispod asfalta (i na njemu ih je već previše).U nedjeljnom prilogu zagrebačkog 'Večernjeg lista' novinar u članku na dvije stranice predbacuje Slovencima da namjeravaju isprazniti samo 70 metara inače jarka dugoga tri kilometra, u kojemu je navodno više od 40 tisuća pobijenih Hrvata. Takvoj 'neambicioznosti' treba pripomoći i to da je za smaknuće vojnih zarobljenika krivo i bivše slovensko političko vodstvo: Matija Maček, Bojan Polak, Ivan Dolničar, Stane Dolanc, Mitja Ribičič itd. I, najzanimljivije, Viktor Drnovšek, otac sadašnjeg slovenskog premijera. A da premijerovo ime ne bi previše zaprljali, Slovenci će iskopati samo toliko kostiju koliko je doista potrebno za
SLOVENIJA DELO 9. VI. 1999. Duge sjene neke šume "Novi slovensko-hrvatski sukob riječima započeo je s lopatama u Stražunu kraj Maribora, gdje je sada šuma, a jednoga dana tamo bi trebala biti autocesta. Iskopan je iz jarka, doslovno. Naime, za vrijeme rata tamo je bio protutenkovski jarak koji je sada pun tijela pobijenih hrvatskih ustaša i domobrana. A tijela, dakako, treba premjestiti na primjerenije mjesto, jer, razumljivo, ne mogu ostati ispod asfalta (i na njemu ih je već previše). U nedjeljnom prilogu zagrebačkog 'Večernjeg lista' novinar u članku na dvije stranice predbacuje Slovencima da namjeravaju isprazniti samo 70 metara inače jarka dugoga tri kilometra, u kojemu je navodno više od 40 tisuća pobijenih Hrvata. Takvoj 'neambicioznosti' treba pripomoći i to da je za smaknuće vojnih zarobljenika krivo i bivše slovensko političko vodstvo: Matija Maček, Bojan Polak, Ivan Dolničar, Stane Dolanc, Mitja Ribičič itd. I, najzanimljivije, Viktor Drnovšek, otac sadašnjeg slovenskog premijera. A da premijerovo ime ne bi previše zaprljali, Slovenci će iskopati samo toliko kostiju koliko je doista potrebno za izgradnju autoceste. Pisanje 'Večernjeg lista' već pomalo podsjeća na dobro poznatu nebuloznu srpsku paradigmu: Srbija je svuda gdje je zakopana makar samo jedna srpska kost. No, to i nije tako važno. Mitja Ribičič se brani sam i kaže da je za vrijeme smaknuća u Stražunu bio na tečaju u Moskvi (na akademiji Dzeržinskoga). Stane Dolanc je tada bio još dječačić. Herma Milavec iz Prihove poriče da je hrvatskom novinaru rekla bilo što o Drnovšekovom ocu. A i on dokazuje da je tada imao tek dvadeset gopdina i da je upravo došao iz koncentracijskog logora. Dakle, i Viktor Drnovšek kadar je braniti se sam. Zbog čega je onda slovensko veleposlanstvo u Zagrebu moralo 'oštro prosvjedovati'? Zbog zlonamjernog pokušaja diskreditiranja našega premijera? Istina, namjera je očito bila dobra, iako se čini da su otišli malo predaleko. Diplomatsku mrežu imamo, naime, iz dva vrlo jednostavna razloga: da poštuje i štiti interese Republike Slovenije. A Premijer i njegov dobar glas ni izdaleka nisu utjelovljenje naših državnih i nacionalnih interesa. Ni u slovenskom kaznenom zakonodavstvu premijer nije posebno zaštićen od klevete, ta je povlastica dana samo ustanovi predsjednika republike. I, priznajmo, u našim se medijima može čuti, vidjeti i pročitati štošta na račun predsjednika Franje Tuđmana, ali ne sjećam se da je zbog toga hrvatsko veleposlanstvo ikada prosvjedovalo. Ali Rusi su nekada znali napraviti vraga kad bi samo posumnjali na strelicu upućenu Brežnjevu. Naša je diplomacija bila zastrašena, a urednici su bili pozivani na mučna saslušanja, iako se obično i saslušavatelj u dnu duše cerekao. Sve je to nekako bilo dio imagea realsocijalizma. No, pravi problem Stražuna i sličnih mjesta (Rog, Teharje itd.) nije Viktor Drnovšek, nego to što o tadašnjim događajima i dalje znamo koliko i prije deset godina, kad se ta žaljenja vrijedna 'priča' počela raščišćavati barem u glavnim crtama. To znači: ne znamo ništa ili samo malo više nego ništa. Za zdravlje naroda bilo bi dobro da se iščeprka nešto više i da se tako povijesne činjenice koje truju život i idućim naraštajima zauvijek rasvijetle. Pa radi se o nama, a ne o već uglavnom pokopanim veličinama, zar ne? Drveće u Stražunskoj šumi očito ima duge sjene. I u Kočevskom rogu. A naravno, dugu sjenu ima svako drvo ispod kojega je partizanski grob" - piše Boris Jež.

An unhandled error has occurred. Reload 🗙