US 8. VI. WP OBNOVA BALKANA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 8. VI. 1999. Dan poslije "Poslije Drugog svjetskog rata, obnavljanje ratom razorene Europe oslanjalo se gotovo isključivo na Sjedinjene Države. Sad u obnavljanju Balkana mogu sudjelovati i Sjedinjene Države i Europska unija - demokratske i prosperitetne zemlje koje su istodobno i izvor tehnoloških inovacija", piše D. G. Kousoulas. "U međuvremenu, bit će nužno ponovno nedvosmisleno potvrditi da su postojeće nacionalne granice nepovredive te da se ne mogu mijenjati uporabom sile ili prijetnjama. (...) Ne možemo promicati stabilnost ohrabrivanjem separatističkih pokreta među manjinama. Ohrabrivanje ili toleriranje separatističkih pokreta poput OVK-a moglo bi pripremiti pozornicu za novi balkanski rat. Ono što trebamo jest utemeljiti novu, djelotvorniju međunarodnu povelju koja propisuje prava etničkih, vjerskih ili kulturnih manjina. Kršenja bi bila predmet gonjenja međunarodnog suda za ratne zločine. (Mogućnost da krivci budu uhićeni čim iziđu iz svojih zemalja mogla bi biti snažan poticaj za dobro ponašanje.) Manjine koje neizazvane započinju nasilna djela prokockale bi svoju međunarodnu zaštitu prema posebnoj povelji. U slučaju Kosova, glavni će izazov biti 'razvojačenje' OVK-a, a čini se da nije spreman predati oružje i raspustiti svoje snage. Budući da je njihov objavljeni cilj neovisnost Kosova, njihovi su ciljevi u sukobu s utvrđenim stajalištem NATO-a. Nikakav trajni mir u području nije moguć ne bude li OVK uništen. Također je potrebno da, nakon povratka većine izbjeglica, na autonomnom Kosovu u sklopu Srbije bude stvorena demokratska i umjerena vlast. Mržnje koje su tragični događaji od prošlih nekoliko mjeseci donijeli otežat će takav dogovor, no njegova će provedba bit ispit. Bez obzira na to iz kojih je motiva NATO pokrenuo zračne napade, ta je intervencija, tehnički gledano, napad na suverenu zemlju koja nije napala nijednu članicu NATO-a. U očima mnogih bilo je to kršenje međunarodnog zakona. Mnogi su to smatrali i kršenjem petog člana Povelje NATO-a, koji predviđa samo obranu članica u slučaju vanjske agresije. NATO i Sjedinjene Države moraju ponovno stvoriti svoj image branitelja zakona i pravde. Politika koja bi mogla dosta postići bilo bi razmatranje 'malog Marshallovog plana' kojim bi se pomoglo svim balkanskim zemljama. Takav plan gospodarske obnove bio bi mnogo manje zastrašujuć i skup od originalnoga Marshallova plana. Prosperitetna bi Europa ovaj put trebala osigurati najveći dio pomoći. Smije li Slobodan Milošević ostati na vlasti i provoditi plan? Možda ćemo uvidjeti da je razboritije i djelotvornije staviti njegovu sudbinu u ruke srpskoga naroda. Izravni pritisak za njegovo uklanjanje mogao bi mnoge Srbe otjerati na njegovu stranu ili u redove Šešeljeve ultranacionalističke Radikalne stranke. Međutim, suptilnim ohrabrenjem mi bismo mogli potaknuti održavanje izbora u sljedećih šest ili deset mjeseci (izbori su sada zakazani za 2001.) pod uvjetom da budu slobodni i pošteni. Trenutno 105 mjesta u parlamentu, od njih 250, pripada Miloševićevoj Socijalističkoj stranci i Jugoslavenskoj ujedinjenoj ljevici koju vodi njegova žena Mirjana Marković. Izazov je osigurati da većina njihovih sljedbenika svoju potporu ne prebaci Šešeljevoj stranci, nego radije Srpskom pokretu obnove pod vodstvom Vuka Draškovića, čija je prozapadna usmjerenost potvrđena. Zauzmemo li pomirbeno i prijateljsko stajalište prema Srbima, možda ćemo biti kadri izazvati željeni ishod - pogotovo kad većina Srba počinje shvaćati da njihov oporavak ovisi o zapadnoj pomoći i da mogu poduprijeti prozapadni rezultat na izborima, a da istodobno ne budu izdajnici svoje povijesti i nacionalnoga ponosa. Konstruktivna politika poput te također će nam pomoći da obnovimo svoje odnose s ruskim narodom. Rusi trebaju našu pomoć kako bi opet oživjeli svoje potreseno gospodarstvo, ali i mi trebamo rusku suradnju pri postavljanju temelja za trajni mir u Europi. Stabilnost u Europi nemoguće je osigurati s nezadovoljnom, neprijateljskom ili nestabilnom Rusijom. Na sreću, kakve se god razlike mogu pojaviti s vremena na vrijeme, Rusi su također zainteresirani za nepovredivost svojih granica i sprječavanje nasilnih pobuna među svojim manjinama, a imaju ih mnogo. Vojna nazočnost NATO-a na Kosovu može biti element moći potreban da se riješe složena pitanja koja proizlaze iz davne povijesti jednako kao i iz jučerašnjih događaja. Ako pristupimo njihovom rješavanju bez euforične arogancije koja povremeno karakterizira pobjednike, naši izgledi da ostavimo trajnu i pozitivnu ostavštinu bit će mnogo veći."