ESP/ABC/8.6./VITLANJE SABLJOM

ŠPANJOLSKA ABC 8. VI. 1999. Vitlanje sabljom "'Ne znam što bih s tim prokletim oružjem. Vojska više ne nosi sablje. Ali ovdje ih nose, jer ako nemaš sablju, Srbi ne vjeruju da si časnik...' To je zlovoljno izjavio jedan istaknuti britanski vojnik na Balkanu u Prvom svjetskom ratu. I jučerašnje su teškoće počivale na sablji. Ali zbog činjenice da je ovaj put Srbi žele vidjeti što rjeđe. I ne bez prethodne rezolucije UN-a koja bi ih na to prisilila. Dok je britanski general Michael Jackson ustrajao na uputama o jugoslavenskom povlačenju, njegovi su kolege nabrajali razne teškoće kako bi odgodili povlačenje, očekujući rezoluciju Vijeća sigurnosti koja mora biti prihvaćena na temelju nacrta koji je predložila skupina G-8. Napokon, i unatoč tome što je sastanak Vijeća sazvan, obrana jugoslavenskih interesa koju je na sebe preuzeo ruski ministar vanjskih poslova spriječila je sporazum koji će se danas pokušati sklopiti. Kad većina pojedinosti već bude dogovorena, provedbu mirovnoga plana otežava naizgled formalno pitanje. Ovisno o redu po kojem će se prihvatiti rezolucija, potpisati vojni sporazum, početi srpsko vojno povlačenje i prekinuti napadi, rat će završiti naizgled očitim jugoslavenskim porazom ili poštivanjem međunarodnoga prava. Točno je da bismo od svih razloga koje je iznijela savezna vojska poneki mogli i razmotriti. Kazna savezničkoga zrakoplovstva ograničila je njezinu pokretljivost i svaki je manevar težak zbog prilika na cestama. Iako bi ta okolnost mogla opravdati odgodu roka dopuštenog za povlačenje, ipak ne smijemo zanemariti činjenicu da je glavni razlog toga, tko zna kojeg cjenkanja, samo želja da se poklopi s mandatom UN-a, koji se ne drži tako strogo forme kao NATO, iako su u osnovi slični. Sva ta natezanja bila bi djetinjasta kad ne bi bila uzrokom već predugog rata i nastavka savezničkog bombardiranja. Osim toga, Srbi su iskoristili zadnje trenutke boravka u pokrajini kako bi uništili dokaze koji pred Međunarodnim kaznenim sudom moraju strpati u zatvor odgovorne za 75 dana neprekidnih zločina. Vijest da vojska pali leševe na brzinu pobijenih Kosovara, vraća nas još tragičnijim slikama s kraja Drugoga svjetskog rata, kad su u logorima smrti nacisti uzalud pokušali prikriti svoju krivnju uoči dolaska saveznika. Razumljivo je, napokon, to što se jugoslavenski generali boje da bi OVK mogao iskoristiti njihovo povlačenje i osvetiti se. Postoji opasnost od nastanka praznine, a realna je i mogućnost da to olakša osvetu nad 200.000 Srba iz te pokrajine. NATO mora pojačati oprez kako bi se izbjeglo da to stanovništvo, koje je već djelomice protjerano iz krajine i Bosne, bude metom novog progona. Zadaća umirivanja koja će, na političkom polju, morati uvjeriti Kosovare da je njihova neovisnost neprikladna, a nje se, kako smo vidjeli jučer u Madridu, ne odriče ni Rugova. Bila ta međunarodna sablja UN- ova ili NATO-ova, jedno je jasno: potreban je autoritet koji će njome vitlati", piše uvodničar.