HR-PREGOVORI VOA 7. VI. PREGLED TISKA GLAS AMERIKE - VOA7. VI. 1999.Pregled tiskaAmerički i britanski tisak o Kosovu: upitna pobjeda. Prilog pripremila Andrea Tadić.Iako su razgovori između vojnih dužnosnika NATO-a i Jugoslavije u
Kumanovu prekinuti do daljnjega, zapadni tisak već piše o 'kapitulaciji Jugoslavije' i 'miru na Kosovu'. Komentatori, međutim, nisu uvjereni da NATO može govoriti o nepobitnoj pobjedi. Najtiražniji Američki dnevni list 'USA Today' u današnjem se uredničkom komentaru bavi mogućim utjecajem zračne kampanje u Jugoslaviji na buduću vojnu strategiju Sjedinjenih Država i saveznica. Srbija je kapitulirala a da nijedan vojnik NATO-a nije stupio na njezino tlo, piše u uredničkom komentaru, no bilo bi opasno precijeniti ovaj uspjeh, s obzirom da je kosovski sukob istaknuo kako prednosti, tako i nedostatke zračne sile kao jedinoga ratnog oružja. NATO i Sjedinjene Države upustili su se u rat s Jugoslavijom jer su precijenili vrijednost strategije primijenjene u Bosni i Hercegovini, koja je uz pomoć ograničenog bombardiranja Miloševića dovela za pregovarački stol. Ista je strategija bila neuspješna na Kosovu. Srbija je kapitulirala tek
GLAS AMERIKE - VOA
7. VI. 1999.
Pregled tiska
Američki i britanski tisak o Kosovu: upitna pobjeda. Prilog
pripremila Andrea Tadić.
Iako su razgovori između vojnih dužnosnika NATO-a i Jugoslavije u
Kumanovu prekinuti do daljnjega, zapadni tisak već piše o
'kapitulaciji Jugoslavije' i 'miru na Kosovu'. Komentatori,
međutim, nisu uvjereni da NATO može govoriti o nepobitnoj pobjedi.
Najtiražniji Američki dnevni list 'USA Today' u današnjem se
uredničkom komentaru bavi mogućim utjecajem zračne kampanje u
Jugoslaviji na buduću vojnu strategiju Sjedinjenih Država i
saveznica. Srbija je kapitulirala a da nijedan vojnik NATO-a nije
stupio na njezino tlo, piše u uredničkom komentaru, no bilo bi
opasno precijeniti ovaj uspjeh, s obzirom da je kosovski sukob
istaknuo kako prednosti, tako i nedostatke zračne sile kao jedinoga
ratnog oružja. NATO i Sjedinjene Države upustili su se u rat s
Jugoslavijom jer su precijenili vrijednost strategije
primijenjene u Bosni i Hercegovini, koja je uz pomoć ograničenog
bombardiranja Miloševića dovela za pregovarački stol. Ista je
strategija bila neuspješna na Kosovu. Srbija je kapitulirala tek
kada je Oslobodilačka vojska Kosova istjerala srbijanske snage iz
njihovih skloništa i izložila ih udarima NATO saveza.
No, sve ovo ne mijenja davno naučene pouke o ratu. Kako je početkom
19. stoljeća pisao Carl von Clausewitz, za ratni uspjeh potrebno je
da vlada ima jasan cilj operacija i potrebna je strasna potpora
javnosti uz primjenu cjelokupnih snaga na raspolaganju u borbi
protiv neprijatelja. No, ovaj puta nedostajala je volja da se
izmiješaju svi sastojci navedene formule za uspjeh. Kampanja
protiv Jugoslavije ugrozila je NATO i mnogo koštala kosovske
Albance, zaključuje uvodničar lista USA Today, upozoravajući: to
iskustvo ne bi trebalo ponoviti!
Naša samohvala odražava samo jednu izuzetnu činjenicu - da smo
izvojevali pobjedu bez žrtava, piše u komentaru u današnjem Wall
Street Journalu. Komentator nadalje ukazuje da bi izbjegavanje
žrtava moglo postati najvažnijim ciljem budućih vojnih strategija,
a one bi se mogle pokazati neadekvatnima u borbi protiv odlučnog
protivnika koji se ne boji žrtava. Pobjeda saveznika, zapravo, nije
neprikosnovena, smatra komentator, iznoseći 'trezvenu' procjenu
učinaka kosovskog rata: NATO je uspio skratiti brutalnu kampanju
širokih razmjera, no istovremeno je otuđio mnoge države koje se
boje savezničkog uplitanja u njihove unutarnje poslove. Obvezao se
na dugoročno održavanje nestabilnog protektorata na Balkanu i
stekao uvjerenje da se, uz odgovarajuću količinu zračne sile, rat
može voditi jednostavno i lako.
Ostane li Milošević na vlasti, to bi moglo ugroziti ponovnu
uspostavu trajnog mira i stabilnosti na Balkanu - upozoravaju
komentatori u današnjem britanskom Financial Timesu, podsjećajući
da "Milošević ne može opstati u miru, što znači da će i dalje
izazivati sukobe". Nada za bolju budućnost Balkana, smatraju
komentatori, leži u modernizaciji gospodarstva. No, moglo bi se
dogoditi da umjesto modela poslijeratnog pomirenja između
Francuske i Njemačke na Balkanu zaživi nova "Sjeverna Irska".
Balkanske države žele mini-Marshallov plan, ali ističe se u članku
u Financial Timesu kako se već pokazalo u Bosni i Hercegovini,
financijska pomoć neće biti dovoljna da bi se ponovno uspostavila
politička sigurnost. Stoga će u početku biti nužna strana vojna
nazočnost da bi se spriječilo etničko nasilje. Vremenom bi,
zaključuju komentatori Financial Timesa, pripadnici raznih
etničkih zajednica možda mogli ostvariti određenu toleranciju, no
i to neće ići bez predanosti Zapada koji ne smije zaboraviti da je
'jeftinije na Balkanu uspostaviti stabilnost nego voditi rat'.
(VOA)