NJ 5. VI.-FR-IZGUBLJEN RAT

NJEMAČKA DIE WELT 5. VI. 1999. Rat izgubljen, vlast osigurana? "Slikar portreta imao bi poteškoća napraviti dobru sliku srpskog šefa države Slobodana Miloševića. Kako bi ga predstavio: slomljenog, bolesnog, potučenog, bez nade u milost? Čovjeka pri kraju? Ili bi ga prikazao s prikrivenim, pobjedničkim osmjehom čovjeka koji ostatku svijeta pruža privid pobjede, a ona je zapravo njegova? Milošević je bolestan. Već najmanje deset godina navodno boluje od šećerne bolesti. Sada su novinari na njemu navodno opazili 'očito izmijenjen izgled'. Kažu da mu lijeva ruka ukočeno visi. Navodno je prije deset dana doživio lagani moždani udar. Milošević je zarobljen u svojoj zemlji. Otkako ga je optužio sud za ratne zločine u Haagu, traže ga širom svijeta. Ako jednoga dana izgubi vlast, možda bi mogao dobiti azil u Rusiji ili u Kini, gdje navodno ima stotine milijuna dolara. Srbiju ipak ne može napustiti do kraja života bez straha da će biti otet i izručen u Haag. Milošević je čovjek koji je, opet, započeo bezizgledan rat, izgubio ga i potpisao kapitulaciju. Zbog toga neće imati prijatelje u vojsci, u dijelovima tajne službe i među srpskim nacionalistima. Šef Radikalne stranke Vojislav Šešelj, prije godinu i pol skoro izabran za predsjednika Srbije, prijeti napuštanjem vladine koalicije s Miloševićevim socijalistima. Tada bi socijalisti ostali bez većine. U srpskom parlamentu lijevi savez ima samo 110 od 250 mjesta, a radikali 82 mandata. Srpski pokret obnove - odnedavno oporbeni, ima 45 zastupničkih mjesta. Zajedno bi imali više od socijalista. To bi bio scenarij koji polazi od brzog svršetka Miloševićeve vladavine. Postoji dakako i druga mogućnost tumačenja stanja. Milošević se sam usprotivio cijelome svijetu i nije kobno poražen. Morat će pristati na autonomiju Kosova i povući svoje postrojbe. I jedno i drugo bilo je neizbježno i bez rata. Zahvaljujući ratu, Milošević se može nadati da će mu Zapad čak neizravno pomoći pri ostvarivanja njegova glavnoga cilja. Vlastodršcu iz Srbije bilo je važno samo etničko čišćenje Kosova. Albanci su prognani i bilo bi dovoljno kad se ne bi vratili. Budući da Kosovo, prema zapadnim planovima, ostaje dijelom Jugoslavije, zacijelo neće uskoro doći do masovnog povratka izbjeglica. Može biti optužen za ratne zločine, no nema nikakvih naznaka da časnici ili krugovi iz tajnih služba planiraju njegovo rušenje ili da bi ga oporba mogla potisnuti. Ako Šešelj napusti parlament, oporba će ostati raskoljena. Šešelj i vođa druge oporbene stranke Vuk Drašković politički se razilaze i previše su samoživi da bi pronašli zajednički jezik. Osim toga, Šešeljev odlazak iz koalicije pogađa samo srpski parlament. Milošević kao predsjednik Jugoslavije ne bi bio pogođen. Njegov bi položaj mogao biti doveden u pitanje ako u potrazi za političkim rješenjem za Kosovo bude izmijenjen jugoslavenski ustav. Crna Gora bi Jugoslaviju rado promijenila u savez država. To bi i za Kosovo bilo najbolje rješenje. U savezu država otpao bi Miloševićev posao, bio bi nepotreban. Jugoslavija više ne bi trebala predsjednika. Ipak postoje naznake da bi moglo biti baš obrnuto. Čini se da je Milošević posve kadar promjenu ustava oblikovati tako da Crna Gora i Kosovo dobiju veća prava, a on sam kao predsjednik veću moć. Srbi s Kosova govore o Miloševiću kao prognani Srbi iz krajine: da je izdajica. U Beogradu se pitaju kako to da su morali podnijeti sva razaranja i žrtve, kad pobjeda ionako nije bila moguća. Crnogorci samo bez Miloševića vide izglede za sebe i za opstanak Jugoslavije. Zapad će učiniti sve kako bi slomio Miloševićev utjecaj. Svi ti planovi bave se čovjekom koji u životu stvarno zna samo jedno: očuvati vlast, čvrstinom i lukavstvom, finim spletkama i okrutnim pokoljima. Čovjekom čiji su roditelji počinili samoubojstvo, kojemu su se u školi rugali, koji kao Crnogorac u Srbiji nije pripadao tome društvu. Čovjekom koji uništava ono što ne može zadržati. Sljedeća je možda Crna Gora" - piše Boris Kalnoky.