ES 3.VI. EL PAIS SPORAZUM

ŠPANJOLSKA EL PAIS 3. VI. 1999. Slabašan miris mira "Mir bi mogao postati i istina. Kampanja koja sada traje ipak nije mala stvar. Bombardiranjima je prethodila tako jaka medijska kampanja, tako mučna da nije bilo nikakve sumnje da će ovi napasti narod Jugoslavije. Ali i ova mirovna promidžba i korištenje jadnoga finskog predsjednika mogla bi biti nova kampanja za uništavanje Miloševićeva ugleda, jer on je počeo dobivati nekakvu mučeničku auru. Ponavljanje da se njemu ne može vjerovati, stalno opisivanje Miloševića kao čovjeka 'koji izgleda simpatično, ima smisao za humor i priča viceve', kako bi pregovarači bili na to upozoreni, a zna se da on uvijek vara, moglo bi završiti i kopnenim ratovanjem nakon što se pregovarači osjete do kraja prevarenima. Kažu da se ne smije zaboraviti što je bilo u Rambouilletu. Ali ne objašnjavaju da su tamo pregovori bili zapravo 'diktat' (nametanje, ono što su Nijemci rekli za sporazum iz Versaillesa), i kao takvi, neprihvatljivi. S jedne strane, mir mora doći zato što je napad na nebranjenu državu (bez mogućnosti za obranu, a još manje za napade) vrlo skup, zbog prevelikog produljivanja cijele akcije, a izbjeglicama više nitko i ne pomaže (troškovi zračnih napada, 64 milijuna dolara dnevno, riješili bi sve izbjegličke probleme), zato što europska javnost izlazi iz prvotnog oduševljenja, a Rusija i Kina (za koju znamo da zahvaljujući špijunaži zna sve nuklearne tajne SAD-a) protive se tim bombardiranjima, zato što Milošević ne želi da se i dalje uništava njegova država (vraćena je 20 godina u prošlost, a ako se bombardiranja nastave, ostat će onakva kakva je bila i poslije II. svjetskog rata), zato što je Europa sada podređena SAD-u, a SAD zapovijeda u NATO-u, i zato što euro slabi dok dolar jača. Ali može se dogoditi da taj slabašni miris mira zapravo postane smrad i da to bude iskorišteno kako bi Miloševića mogli optužiti za novu prijevaru i pojačati bombardiranja, započeti kopnenu intervenciju, osvetiti se za Vijetnam i dobiti glasove demokrata u SAD-u... Da sam ja Milošević, potpisao bih bilo kakav mir koji bi ljude spasio od smrti pod bombama koje na njih baca zapadna civilizacija. Ali ja nisam ratni zločinac. A budući da Milošević to jest, on sigurno jako dobro shvaća kakvi su neki drugi ratni zločinci: neumoljivi. I imaju svu svjetsku silu u svojim rukama", piše Eduardo Haro Tecglen.