ES 27. V. ABC - IDEOLOGIJA

ŠPANJOLSKA ABC 27. V. 1999. Ideolozi "U vremenima ideološke nestašice, rat je dobar izgovor za zauzimanje nekakvoga stava. Zahvaljujući NATO-vim bombardiranjima nastala je velika svađa među intelektualcima. Na jednoj su strani radikalni pacifisti, a na drugoj vatreni branitelji intervencije. U sredini je mnoštvo naivnih duša koje promatraju raspru jednako zbunjeno kao i Kineze kad igraju stolni tenis. Možemo gledati na lijevo i na desno, ima proročanstava za svačiji ukus. Što se očekuje od intelektualaca? Osim ideoloških stavova, od njih se zahtijeva i pomoć pri tumačenju posljedica onoga što se sada događa u svijetu. Ali ako zlorabe retoriku kako bi opravdavali svoje argumente i ako brane ono što zagovaraju kao da je to jedina istina, u javnosti počinju sijati zabunu. U slučajevima kao što je ovaj, lako se može pobrkati neki dogmatski ideolog koji veliča vlastiti kult, spletkar i sektaš s nekim kritičnim, nepodmitljivim i tolerantnim intelektualcem. Malo je intelektualaca kakvih je nekada bilo, malo je te klase mislilaca koje slušamo s poštovanjem i obožavanjem zbog njihova velikoga znanja. Njihove su se obveze s vremenom mijenjale. Intelektualac koji brani toleranciju pred fanatizmom, pravdu od države, univerzalno pred pojedinačnim interesima, bio je češći u nekim drugim vremenima. Ima ih koji žale za tim vremenima. Ali mnogi drugi sretni su što je nestao taj intelektualac izložen opasnostima, a osobito što nema više intelektualca kojemu za pravo daje njegova politička pripadnost. I dalje svijetom luta poneki vođa zalutalih duša, jedan od onih koji govore što treba raditi, a ne kako on gleda na raznolike događaje. Kao simbolični primjer može se navesti Regis Debray koji je, bez poznavanja događaja, ili možda previše uronjen u njih, počeo mijenjati stvarnost umjesto da je tumači. A intelektualna raspra pretvorila se u mali medijski spektakl u kojemu se veća važnost daje novosti nego iskustvu, trikovima stručnjaka nego mudrosti starih majstora misli. Zato se intelektualni rad toliko zamrsio u posljednje vrijeme. Realnost je puna nepotrebnih znanja, a događaji se tako brzo javljaju da iznenađuju sva predviđanja. (...) S napredovanjem vojne intervencije javlja se čudan sporazum navodnih pacifista i navodnih ratobornih. Svi jednoglasno kritiziraju način vođenja rata, ili, ako vam to više odgovara, uporabit ću eufemizam kako ne bih nekoga povrijedio, djelovanje savezničkih snaga na sprječavanju etničkoga čišćenja koje provodi Milošević. Došli smo do kobne točke podudarnosti, na pola puta između onih koji smatraju da je rat zastarjelo sredstvo, prema tome, beskorisno ako se želi srušiti nekoga diktatora, i onih koji žele više ratovanja zato što dosadašnje nije bilo dovoljno. Ovoga je tjedna Jamie Shea, glasnogovornik Atlantskoga saveza, ovako ocijenio situaciju: 'Samo nekoliko dana poslije pokretanja operacije govorili smo da dobivamo igru, sada kažemo da smo dobili prvi set, a za nekoliko dana ili tjedana dobit ćemo i cijeli meč'. Tako neprikladne riječi izazvale su gotovo jedinstvo, iako je bilo kratkotrajno. Nevine duše nisu bile previše dezorijentirane. Ako gospodin Shea nastavi rabiti takve metafore, moguće je da se na kraju dogodi i to čudo da se svi intelektualci konačno slože protiv stratega ovoga nesigurnoga rata", piše Nativel Preciado.