RDW 26. V. KOMENTAR O BLAIRU

NJEMAČKI RADIO - RDW 26.05.1999 Tony Blair - sokol NATO saveza, komentar Holgera Goblirscha. "Bez obzira kako rat na Kosovu završio, jedan je rezultat već sada jasan: NATO će se tada nalaziti pred zadatkom svladavanja jednog unutarnjeg problema koji već sada izlazi na vidjelo. Radi se o pitanju tko zapravo donosi strategijske odluke. U savezu naravno postoji čitav niz institucionalnih i političkih mehanizama koji zapravo to pitanje čine suvišnim. Ali realno unutar NATO ne događa se ništa što ne bi izričito odgovaralo željama i interesima Sjedinjenih Američkih Država. Ali posljednjih je tjedana došlo zanimljivog pomaka: glavnu inicijativu više nema američki Predsjednik već je tu ulogu iznenada preuzeo britanski premijer Tony Blair. Blair i njegov ministar vanjskih poslova Robin Cook odredili su angažman kopnenih postrojba kao posljednje sredstvo u cjelokupnom vojnom angažmanu na Kosovu. Oni pokušavaju privoljeti Billa Clintona koji još oklijeva da prihvati jednako stajalište i čini se da pritom imaju dosta uspjeha. Nakon povratka iz Washingtona Robin Cook je izjavio da je američka vlada pozdravila britansko stajalište i sada je spremna pojačati svoje jedinice. O tome kako će se dalje stvari razvijati, London i Washington međutim nisu 100 posto jedinstveni. Ostale zemlje članice NATO saveza u Londonu gotovo se i ne spominju, one, čini se, da ionako nisu bitne. Ne samo britanska vlada, već i britanski mediji potpuno ignoriraju sve pokušaje dovršenja rata u Jugoslaviji diplomatskim putem. Tony Blair je odredio svoj glavni cilj. Svako kompromisno rješenje obilježilo bi ga kao gubitnika. Stoga Blair smatra nastojanja saveznog kancelara Gerharda Schroedera i talijanskog premijera Massima d'Aleme potpuno nepotrebnima i zapravo nečim što odvraća pozornost od pravih ciljeva angažmana. To što Blaira u međuvremenu sav europski tisak naziva 'sokolom NATO saveza', njega ni najmanje ne smeta. Na početku Blairova mandata nitko nije očekivao da su ambicije britanskog premijera da preuzme vodeću ulogu, ako ne u NATO-u, a onda barem u Europi, toliko snažne. Pritom ga britanska javnost u velikoj mjeri nekritički podupire. Kad je riječ o Kosovu, Blair se može osloniti na cijeli spektar stajališta koje zastupaju britanski mediji. Uz to treba napomenuti da javnost potpuno podupire, kao niti u jednoj drugoj zemlji članici NATO saveza, politiku britanske vlade prema Kosovu. Unutar Laburističke stranke, koja je također imala lijevo, pacifističko krilo, stanje je potpuno smireno. Na taj je način Blair stvorio slobodu djelovanja, kao jedan demokratski izabrani diktator, i on je čvrsto odlučio tu slobodu i iskoristiti. Pitanje je samo u kojoj će mu mjeri to dopustiti ostali NATO partneri. Schroeder, d'Alema, a u određenoj mjeri i Lionel Jospin, trebaju u svojoj politici prema Kosovu uzimati u obzir unutarnjopolitičke odnose u svojim zemljama i ne mogu jednostavno ignorirati sumnjičavost prema strogoj politici NATO saveza, kao što to čini Blair. U Londonu se takva opreznost jednostavno prezire i prema njoj se odnosi sve arogantnije. No ipak će u jednom trenutku morati doći do toga da će NATO saveznici sokolu Blairu morati malo podrezati krila. Najkasnije u trenutku kada će NATO kurs početi kršiti pravila na koja su se zemlje članice obvezale na unutarnjopolitičkom planu. Gerhard Schroeder bi se uskoro mogao naći u situaciji da svom uzoru s Temze kaže nekoliko jasnih i glasnih riječi." (RDW)