ES 25. V. ABC VODSTVO

ŠPANJOLSKA ABC 25. V. 1999. Bez vođa, vez ciljeva "Bill Clinton sada prihvaća mogućnost provođenja kopnene intervencije, nakon što ju je mjesecima odbijao. Možda uskoro opet promijeni mišljenje, a onda će opet biti za slanje kopnenih postrojba, pa nakon toga opet... To su sumnje karakteristične za inteligentne političare bez ciljeva. Europski partneri u NATO-u, Velika Britanija i Francuska, najvažnije države kad je riječ o vojnim problemima, uvijek su tvrdile da zračni udari nemaju smisla ako ne budu praćeni razmještanjem kopnenih snaga. Prema britanskome 'Foreign Reportu', NATO je razmještanje kopnenih postrojba već pripremio u rujnu prošle godine, u kritičnim trenucima represije na Kosovu. Ali Clinton je tada bio paraliziran. Madeleine Albright morala se suočiti sa slanjem OESS-ovih promatrača koji su odmah poslije toga protjerani. Francuzi i Britanci željeli su odmah organizirati mirovnu konferenciju koja bi odgovarala Clintonu zato što bi se održavala istodobno kad i 'saslušanja' na Capitol Hillu, ali su se umiješale još neke neželjene interferencije gospođice Lewinsky u razvoj tragedije na Balkanu, pa američkoga Predsjednika nisu zanimala nova sukobljavanja s Kongresom. Zaustavljena je čak i zaštita prognanika. A Milošević je shvatio obje poruke. Neće biti snaga za razdvajanje ni oružanog otpora kosovskih Albanaca. U Washingtonu se nasmiješeni Tony Blair morao suočiti s nekim zlonamjernim časnicima. Zašto pretpostaviti da će vojnici na Kosovo ući kao na zauzeti teritorij? Srpski bi otpor bio snažan, borbe teške, a gubici veliki. Pa ništa nije odlučeno o kopnenoj intervenciji, iako je Clinton dobio dodatni fond od nekoliko milijuna dolara za vođenje rata. Za koncentriranje vojske trebalo bi dva mjeseca, od izdavanja zapovijedi do početka borbi. Ali zapovijed opet nije dana. Clinton je izjavio da ne isključuje nijednu mogućnost. Predsjednik pažljivo promatra rezultate anketa i sluša one koji se brinu o njegovu imageu, a ne razmišlja o ciljevima. Mora poduprijeti svoju ženu, kandidatkinju za Senat. A Hillary mora postati senatorka zbog nesigurne budućnosti. Predsjednik vjeruje da ona neće biti izabrana ako se on vrati na 'body bags' (plastične vreće za mrtvace, op. prev.). NATO se dijeli na one koji tvrde da bombardiranja sada ne mogu prestati i na one koji zahtijevaju istodobni početak pregovora. Clinton se priklanja čas jednima, čas drugima. A generali podsjećaju da se rat ne može voditi ako političko zapovjedništvo stalno mijenja mišljenje. Kad je riječ o bombardiranjima, vojni su kriteriji jasni: samo potpuno uništavanje srpske infrastrukture izazvat će okruživanje Miloševića. I tako se to nastavlja... Rušenje te male države kao preduvjet za političke promjene prilično je riskantan potez. Rusi žele dokazati da diplomacija s malo novca, ali sa čvrstim argumentima, može otvoriti nekakav prolaz i poslužiti za otežavanje problema protivniku. A Europljani? Schroeder je najgori kancelar u posljednjih nekoliko godina: bez Clintonove inteligencije, ali zato sa svim njegovim manama. Nije da on nema ideja. On nema ni najmanjeg pojma o mogućoj budućnosti Njemačke. Chirac je čovjek koji se mijenja iz dana u dan, ne poštuje svoje dugoročne ciljeve (kratki rok njemu je pola sata, srednji - tjedan dana, a dugi rok - dva tjedna). D'Alema zahtijeva prekid bombardiranja. Blair se smiješi i postaje ozbiljan. Kako kaže jedan laburistički član britanskog parlamenta, 'rekao je previše gluposti u posljednje dvije godine'. Pluralistička demokracija je najmanje zlo među postojećim sustavima, a mnogi su je spremni braniti oružjem. Ali kad se cijeli sustav izopači, zavlada neodlučnost, a vrijednosti ishlape. Demokracija se bez vodstva guši. Helmut Kohl je posljednjih dana prekinuo šutnju: treba imati nekakvu zamisao o Europi, a Balkan mora biti uključen u Europsku uniju. Od Franklina Roosevelta do Helmuta Kohla, uvijek je postojao neki vođa. A danas nema ni sjene nekakvoga vođe", piše Dario Valcarcel.