NJ 22.V.FR - RAT ZA KOSOVO

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 22. V. 1999. Rat za Kosovo "U borbi za već dobivenu izbornu pobjedu u glavnom gradu Beogradu i mnogim općinama, ujedinjena je oporba dulje od 80 dana silovitim prosvjedima određivala politički život Beograda. No to je po mišljenju novinara Stojana Cerovića, na posljetku čak ojačalo položaj Slobodana Miloševića. Kao 'majstor kaosa' učinio je sebe neizbježnim, 'ljudi naime vide da je cijela država ustrojena poput lutkarskog kazališta gdje su svi konci u Miloševićevim rukama i gdje se svi boje da će, ako ih ispusti, doći do kolapsa'. U beogradskom listu 'Vreme' koji je u međuvremenu zabranjen, Cerović se još nadao 'da zapravo građani pokazuju put vođama oporbe'. U oporbi su bile ujedinjene tri snage: Građanski savez (GS) pod Vesnom Pešić, Demokratska stranka (DS) Zorana Đinđića i Srpski pokret obnove (SPO) Vuka Draškovića. Još prije rujanskih izbora iz 1997. taj se savez raspao. GS i DS bojkotirali su te izbore, Draškovićev SPO je sudjelovao. Dobio je 45 mjesta. 'Lijevi savez' nadahnut Miloševićem, iz njegove Socijalističke stranke (SPS) i Jugoslavenske ujedinjene ljevice (JUL) u kojem njegova žena Mirjana (Mira) Marković okuplja birokratsko- pravoslavne, bio je relativni pobjednik na izborima sa 110 od 250 mandata u srpskom parlamentu i trebao je partnera: ultra- nacionalist i četnički vođa Vojislav Šešelj sa 82 mandata njegove radikalne stranke (SRS). Istog rujanskog dana 1997. Milošević, koji po ustavu nije mogao ostati predsjednikom Srbije pa je stoga preselio u fotelju jugoslavenskog predsjednika, pokušao je učiniti da Zoran Lilić, osoba njegovog povjerenja, bude izabran za njegova nasljednika. Dobio je 35,7 posto, desničarski ekstremist Šešelj 27,3, a nacionalni oporbeni kandidat Drašković 20,6 posto. Potonji je bio jako ljut, jer su njegovi prijatelji iz 1996. izbjegli izbore: 'Uništili su Zajedno i krenuli u borbu protiv mene'. U svakom slučaju, Đinđić mu je pismeno obećao potporu - i zbog toga uz pomoć SPO-a postao gradonačelnikom Beograda - no tražio je nešto više od tajnog modusa vivendi s Miloševićem. Za kaznu je Drašković svoj SPO nagnao da u beogradskom parlamentu radi zajedno s Miloševićevim i Šešeljevim stranačkim pristašama: Đinđić je odmah smijenjen. U drugom krugu predsjedničkih izbora kandidirali su se samo Lilić i Šešelj - i Šešelj je pobijedio. Na sreću, sudjelovanje na izborima palo je na svega 50 posto pa su izbori proglašeni nevažećima, tako da je Srbija ostala pošteđena fašističkog predsjednika. U četvrtom izbornom krugu (59,5 posto sudjelovanja) probio se Miloševićev novi kandidat Milan Milutinović. Tada je Drašković ušao u vladu. Poslije malo glasnije kritike politike informiranja (kojom upravlja JUL) opet je izletio. Đinđić se pak riješio kritičara u svojoj DS. Obojica su njegovala nenaklonost jedan prema drugomu: nakon što je Đinđić početkom tjedna u crnogorskom poluizgnanstvu pozvao na otpor režimu, Drašković, koji mora poštovati volju birača, 'ma kakva ona bila', je uzvratio i nije dopustio kritiku vlade. Vesna Pešić je pak dalmatinskom listu Novi list priopćila da oporba ne može jačati dok traje rat: 'Napad NATO-a paralizirao je srpsku oporbu'" - izvješćuje Karl Grobe.