SLUČAJ ŠAKIĆ - SVJEDOČILA MARA CVETKO

ZAGREB, 20. svibnja (Hina) - Suđenje bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu, Dinku Šakiću, nastavljeno je danas na Županijskom sudu u Zagrebu saslušanjem Mare Cvetko (77), bivše zatočenice jasenovačkog i starogradiškog logora od prosinca 1942. do kraja ožujka 1945.#L# Ustaške vlasti uhitile su je u rujnu 1942.. Nakon četiri mjeseca provedenih u zatvoru, u prosincu je prebačena u logor Stara Gradiška, iz kojeg je početkom ljeta 1943. odvedena na poljoprivredne radove u Jasenovac. U jesen 1943. vraćena je u Staru Gradišku iz koje je, pri zatvaranju logora u kasno ljeto 1944., sa "nekoliko stotina žena" ponovno vraćena u jasenovački logor. Iz logora je izašla krajem ožujka 1945., kada je razmijenjena posljednja skupina logoraša. Za vrijeme prvog boravka u Staroj Gradiški bila je u ženskom logoru, u kojem su, kako je rekla, bili bolji uvjeti nego u Kuli, gdje su bili zatočeni pravoslavci, Židovi i Romi. Napomenula je kako ih nisu posjećivali ustaški dužnosnici i kako su imali "nešto bolji tretman". Do ljeta 1943., po njenim riječima, nije bilo masovnih likvidacija, već samo pojedinačnih odvođenja radi smaknuća. Tijekom prvog dolaska u jasenovački logor, radila je na teškim poljoprivrednim radovima. Čula je da su ustaše tada likvidirale skupinu žena na ekonomiji u selu Mlaka. Budući je bila mlada i slaba, druge zatočenice su je čuvale, obavljajući poslove umjesto nje. Nakon nekog vremena uspjeli su je skloniti u ustašku bolnicu iz koje se vratila u Gradišku, gdje je po kazni "tucala kamen na bedemu". Tada je vidila odvođenje žena iz Kule koje su odvedene na pogubljenje. Kako je istaknula, uoči zatvaranja starogradiškog logora, zavladala je "potpuna glad". Zbog prekida željezničkog prometa nisu mogli primati pakete od kuće. Više se nisu hranili iz zajedničkih kazana, već su im davali samo "komadiće hrane". "Jedva smo stajale na nogama", istaknula je. Po povratku u Jasenovac obavljala je kućanske poslove kod ustaških obitelji, radila u skladištima, te timarila stoku. Prisjetila se događaja kada je uz cestu pronašla komadić kruha. "Htjela sam ga pojesti, ali smo imali pravilo da se sva hrana donese u logor i dijeli međusobno", izjavila je i pritom zaplakala. "Da nije bilo prijateljstva i međusobnog pomaganja nikada ne bi preživjela", kazala je. Kako je istaknula, nakon oslobađanja progonilo ju je zašto je baš ona, a ne neka druga zatočenica ostala živa. "Oni koji su ostali u logoru nisu bili brojevi, nego ljudi koje sam voljela", dodala je. Prisjećajući se teških događaja i prijateljica koje su "ostale" u logoru, Mara Cvetko je tijekom svjedočenja u nekoliko navrata zaplakala. Opisujući svakodnevna izdvajanja žena u Jasenovcu, Mara Cvetko je izjavila kako su ustaše pri odabiru otvoreno govorili ženama da idu na "klanje". Posebno je istaknula događaj, kada se, da bi izbjegla odlazak na rad, sakrila u prostoriju u kojoj su bili leševi mrtvih žena, umrlih od bolesti i gladi. Prisjetila se transporta kada je dovedeno dvadesetak gimnazijalki iz Zemuna, koje su, kako je čula, naknadno pogubljene. Govoreći o odnosu ustaških vojnika (čarkara) prema zatočenicama, izjavila je da je tijekom prvog boravka u Jasenovcu bilo slučajeva zlostavljanja i pogubljenja. Pri tom je navela događaj kada je jedan čarkar naredio jednoj zatočenici da mu nabere kukuruza. "Kada je ona krenula na branje, otišao je za njom i ubio ju", opisala je. Za vrijeme njenog drugog zatočenja u Jasenovcu, u logoru je bila mlada grupa čarkara i varaždinska satnija. "Oni su imali bolji odnos prema nama", naglasila je, te dodala kako je naknadno saznala da su neki čarkari strijeljani zbog takvog odnosa prema logorašicama. Tijekom 1944. nije vidjela niti jedan slučaj ubojstva unutar jasenovačkog logora. Na upit predsjednika sudskog vijeća Dražena Tripala je li bilo silovanja u logoru, izjavila je kako ne zna za niti jedan slučaj, ali se među logorašicama pričalo da je "i toga bilo". Napomenula je kako u logoru nije bilo kontakata s muškim logorašima, o čijim stradanjima nema nikakvih saznanja. U Staroj Gradiški je prebolila upalu zglobove, a u Jasenovcu trbušni tifus i upalu porebrice od koje je skoro i umrla. Za Maru Cvetko stradanje nije završilo izlaskom iz jasenovačkog logora. Naime, 1949. je uhićena zbog, kako je rekla, Informbiroa, te je zatočena na Goli otok, gdje je robijala do kraja 1952.. "Ne znam gdje sam bila mršavija, u Jasenovcu ili na Golom otoku", dodala je na kraju Mara Cvetko. Suđenje se nastavlja 24. svibnja kada bi trebao svjedočiti Zdenko Shwartz iz Izraela. (Hina) so dd