RDW 16.V.PRAV.CRKVA KRITIZIRA MILOŠ.

NJEMAČKI RADIO - RDW 16. V. 1999. Episkopat Srpske Pravoslavne crkve sve snažnije kritizira Miloševića. "Postali su nekako tihi - oni vladike, kako u narodu nazivaju episkope srpske Pravoslavne crkve koji su nekoć, početkom rata u Hrvatskoj, pozivali na obranu srpstva. 'Godina 1991. je isto što i 1941.', grmjeli su tada gotovo u isti glas. To je trebalo značiti: 'Ako danas Hrvati žele postati neovisni, to je samo zato kako bi uspostavili fašističku državu po uzoru na onu s ustaškim poglavnikom Antom Pavelićem. Srbi će opet biti ubijani u koncentracijskim logorima, stoga na oružje', pozivali su. Takve apokaliptične opomene srpskih crkvenih čelnika u međuvremenu su samo još iznimke. Suzdržanost vladika u sukobu oko Kosova je upadljiva, nacionalistički tonovi jedva se još čuju. Crnogorac Mirko Vuletić, subđakon srpsko-pravoslavnog episkopa budimpeštanskog, drži da je do te promjene u načinu razmišljanja došlo i previše kasno. 'Mislim da polako veliki dio svećenstva i episkopa počinje shvaćati, iako im je za tu spoznaju trebalo nevjerojatno dugo vremena da je politika režima u posljednjih deset ili jedanaest godina dovela do potpunog sloma, do rasula svega onoga na što su Srbi mogli biti ponosni i zbog čega su od drugih naroda možda mogli biti cijenjeni. Ali do toga je došlo tek kad je katastrofa poprimila već takve razmjere da to mogu i slijepi vidjeti,' smatra Vuletić. U srpskoj Pravoslavnoj Crkvi u međuvremenu se pojačano javljaju za riječ kritičari jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića. Raško-prizrenski vladika Artemije u svom najnovijem pastirskom pismu predbacuje vladi da preko medija širi neistine. On usrdno apelira na Srbe u kriznoj pokrajini da se suzdrže od svakog nasilja i nezakonitih postupaka. Istodobno, on oštro osuđuje i zračne napada NATO-a na Jugoslaviju. Ti su napadi nerazumni i zločinački, kaže on. Još na početku jugoslavenske krize 1989./90. kad se već naziralo rasulo tadašnje Jugoslavije, vladika Artemije digao je svoj opominjući glas. Subđakon Mirko Vuletić se prisjeća: 'Episkop Artemije, veliki duhovnik i intelektualac, već je rano shvatio kamo vodi politika beogradskog režima. Zajedno s vladikom humskim Atanasijem on je svim snagama svećenstvo i episkopat srpske Pravoslavne crkve želio uvjeriti u to da je nužna promjena ako svome narodu i vjernicima imalo žele dobro.' Međutim u sveopćoj nacionalističkoj euforiji njega se tada nije slušalo, naglašava Vuletić: 'Većina ostalih episkopa tada je u Miloševiću vidjela doslovno novog 'spasitelja', reinkarnaciju božanstva, tako reći srpskoga Boga na zemlji. I tako su se onda prema njemu i odnosili.' Mirko Vuletić žali što riječi episkopa Artemija nisu tada naišle ni na kakav odjek ni na Zapadu. Prije svega vladiku Artemija se trebalo pozvati kao savjetnika na pregovore o Kosovu u Rambouilletu, drži Vuletić. Potporu srpske Pravoslavne crkve u međuvremenu traži i oporbeni političar Vuk Drašković. Kad je otpušten s položaja potpredsjednika jugoslavenske vlade zamolio je za audijenciju kod patrijarha Pavla. Nakon susreta Drašković je izjavio da ga je vrhovni poglavar srpske Pravoslavne crkve ohrabrio u njegovim aktivnostima. Oni su bili složni u mišljenju da se kosovska tragedija mora najhitnije završiti, a svim se izbjeglicama mora omogućiti povratak. Ulogu i utjecaj patrijarha Pavla ipak ne treba precijeniti, smatra Vuletić. Unatoč nazivu i položaju što ga ima patrijarh prema crkvenom pravu srpske Pravoslavne crkve, njegov glas nije važniji negoli onaj ukupno tridesetdvoje ostalih episkopa. A što se Slobodana Miloševića tiče i njegova odnosa spram srpske Pravoslavnoj crkvi, on ionako ignorira Crkvu otkad je 1989. došao na vlast. Pa ipak, Mirko Vuletić moli i za spas njegove duše. 'Gospodin je rekao, moramo se moliti i za svoje neprijatelje. Ja molim i za njega i nadam se od svega srca da će mu Bog jednog dana, ako ne u ovome, a onda u onome životu, oprostiti jer milost Gospodnja je neizmjerna i nadilazi sve ovozemaljske granice.' (RDW)