RDW 16. V. PREGLED TISKA

NJEMAČKI RADIO - RDW 16. V. 1999. Pregled tiska D?Alemina inicijativa dobro zvuči, ali kao i svaki drugi plan sadrži nekoliko vrlo opasnih zamki, piše DEISTER-UND WESERZEITUNG o najnovijoj mirovnoj inicijativi za Kosovo talijanskoga premijera Massima D?Aleme i nastavlja: Da Vijeće sigurnosti UN-a, uključujući Kinu i Rusiju, od Miloševića zatraži da povuče svoje snage s Kosova - to bi bilo sjajno! Za uzvrat NATO bi jednostrano prekinuo s napadima. Međutim, što učiniti ako Milošević ne povuče svoje snage s Kosova? Tada bi se nastavilo s napadima - tako to predviđa plan - a predviđene su i kopnene snage. Međutim zbog sve veće zasićenosti zapadnih zemalja ovim ratom i žestoke moralne kritike zbog sve češćih pogrješaka u napadima NATO-a, nastavak napada politički bi bio neizvodiv, a kamoli slanje kopnenih snaga. Upravo s time računa Milošević. A to bi za njega značilo: potpuna pobjeda". FREIE PRESSE kritizira zahtjeve za završetkom NATO-vih napada na Jugoslaviju: "Ako NATO sada popusti i bezuvjetno pregovara s Miloševićem o mirovnom ugovoru, tada bi to bilo ravno priznanju slabosti. Još i više: to bi značilo da je ovaj rat bio nepotreban i da se oko sudbine kosovskih Albanaca ništa neće promijeniti. NATO kao čimbenik poretka u svijetu postao bi smiješan. Je li to dobro? Da li bi i bez NATO-a došlo do rata? To je račun bez krčmara. Jer s nestankom NATO-a ni u kojem slučaju ne bi počelo doba vječnog mira", napominje FREIE PRESSE. FRANKFURTER RUNDSCHAU u svojem komentaru također se bavi Kosovom: "S prvim ispaljenim metkom rat se odvojio od ciljeva koje je politika naložila vojnom vodstvu. Namjeru voditi čisti rat nemoguće je ostvariti kao i želju za povratkom za statusom quo ante. Kosovo je uništeno. Gospodarske i civilizacijske strukture Jugoslavije su fatalno narušene. Kada bi sada došlo do sklapanja mira, zemlja bi se našla u još većim ruševinama nego 1945. godine. Ostaju još srbijanske borbene jedinice uvježbane za taktiku vođenja partizanskog rata. One su dodatno fanatizirane. Njih ne dira uništenje mostova i cesta, tvornica i tv-odašiljača. Ali za pučanstvo je svakoga dana uništen jedan komadić budućnosti više. A NATO nastavlja s napadima, jer ne može drukčije", naglašava FRANKFURTER RUNDSCHAU. Druga tema: "Samo 17 glasova je nedostajalo kako bi se Jeljcinu predbacilo da je započeo rat u Čečeniji", piše HANDELSBLATT iz Duesseldorfa o neuspjelom pokušaju da se pokrene postupak smjenjivanja ruskog Predsjednika s dužnosti. 17 glasova koji bi ionako teško uzdrmanu Rusiju gurnulo u još veću krizu. "Pobjeda za Jeljcina, a fijasko za komuniste", naslovljuje svoj komentar SUEDDEUTSCHE ZEITUNG i nastavlja: "Možda je to i pobjeda razuma? Treba pričekati. Jer već je na pomolu novo političko odmjeravanje snaga. Do srijede se u ruskoj Dumi mora odlučiti o kandidatima za ruskog premijera koje je predložio Jeljcin. Ako Jeljcinu uspije kroz parlament progurati svoga kandidata za premijera, tada je pobijedio u svakom pogledu. Pa ipak, njegovo je vrijeme prošlo. Jeljcin je još uvijek lukavi taktičar. Međutim ne pokazuje nikakve perspektive za budućnost. Do predsjedničkih izbora na ljeto 2000. put je još dug. Nositelja nade nema, a poznata imena jamče poznate nedostatke", mišljenja je komentator lista SUEDDEUTSCHE ZEITUNG. O istoj temi FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG piše: "Da li je sjećanje na krvave događaje od prije šest godina bilo razlogom da gotovo stotinu zastupnika ruske dume uopće nije sudjelovalo u glasovanju o Jeljcinu, ostaje otvorenim. Međutim većina Rusa, a to je barem sigurno, čezne za lipnjem iduće godine i predstojećim predsjedničkim izborima, jer će to označiti kraj Jeljcinove vladavine. Prije toga međutim treba izabrati novi parlament i najkasnije tada će se pokazati, je li sadašnja slabost komunista bila samo prolazna pojava zaključuje FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG. (RDW)