US WT 12.V.ZA REALNI INTERVENCIONIZAM

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 12. V. 1999. Republikanski mirovni korpus "Zračna kampanja NATO-a protiv Srbije zasigurno će donijeti više žrtava od onog broja koji promatramo u području - Kosovari koje Srbi ubijaju, izbjeglice koje gladuju i podliježu nedaćama, civili i diplomati koji stanu na put savezničkim zračnim napadima", piše Helle Bering. "Jedna bi žrtva mogla biti američko vodstvo i vjerodostojnost u inozemstvu, posebno ako prihvatimo kompromisni dogovor sa srpskim vođom Slobodanom Miloševićem i prevarimo raseljene Kosovare.(...) Pitanje je hoće li Kosovo završiti desetkovanjem redova potvrđenih internacionalista u republikanskoj stranci. To bi bilo stvarno problematično. S obzirom na način na koji se ovaj rat taštine vodi, nije teško shvatiti ishod glasovanja Kongresa - izjednačen rezultat glasovanja o zračnoj kampanji u donjem domu Kongresa i 78 - 22 glasova u Senatu prošloga tjedna protiv rezolucije senatora Johna McCaina, kojom bi se Predsjednik ovlastio da se protiv Srba na Kosovu bori 'svim raspoloživim sredstvima'. Teško je republikance kriviti jer ne žele preuzeti vodstvo. (...) Ispostavlja se da je sama Bijela kuća lobirala među demokratima da kažu 'ne', što mnogo govori o njezinoj stvarnoj volji da pobijedi u ratu. (...) Za razliku od g. McCainovog snažno zastupanog stajališta, što mu je priskrbilo mnogo pozornosti kao predsjedničkom kandidatu, Jack Kemp, još jedan internacionalist, napisao je u memorandumu predsjedničkom takmacu Danu Quayleu sljedeće o situaciji na Kosovu: 'Ronald Reagan pobijedio je u hladnom ratu ne samo zbog svoje smionosti u suočavanju sa zlim carstvom nego i zbog svoje sposobnosti da prepozna pogrješku poput one koju je učinio u Libanonu i promijeni smjer prije nego što lošu situaciju pretvori u goru. Što bi Ronald Reagan učinio na Kosovu? Prvo, on nas ne bi nikad uvukao unutra, no da je počinio tu pogrješku, zasigurno ne bi dopustio da pogrješno primijenjen mačizam pogrješku pogorša daljnjim bezumnim nasiljem.' (...) Načela koja republikanci navode da opravdaju svoje protivljenje mogla bi ih kasnije progoniti. Čuvar stege republikanaca u Senatu Don Nickels uspio je početkom krize artikulirati zapanjujuće gledište da bismo trebali čekati da prvi 'masakr' potakne zračne napade. I od tada, jezik nacionalnog suvereniteta dobiva sve veću vrijednost u konzervativnim i republikanskim krugovima. Jugoslavija je suverena zemlja koja nije povrijedila tuđe granice, nije napala susjede, govori taj argument. Što ima NATO bombardirati njezine najvažnije gradove? Što se tiče sitnice od preko 1 milijun raseljenih Kosovara, to je, također, unutarnja stvar. Događa se stalno, u tom dijelu svijeta. (...) U svemu tome nesumnjivo postoji element instinktivnog gnušanja prema bezumnom, nekritičkom intervencionizmu kojega posebno utjelovljuje ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright, čija sklonost moralnim prodikama i arogancija nemaju granica. Ipak, republikanci moraju tražiti načelno stajalište koje je i realno i internacionalističko. Zadatak artikuliranja tog stajališta pripast će njihovu sljedećem predsjedničkom kandidatu. To je zadatak od kojega ne može biti važnijega."