RDW 11. V. IZ TISKA

NJEMAČKI RADIO - RDW 11. V. 1999. Iz tiska Vijest o navodnom djelomičnom povlačenju jugoslavenske vojske s Kosova navela je brojne komentatore u njemačkom tisku na raščlambe moguće pozadine takvog poteza jugoslavenskog vodstva. Berlinski 'Die Welt' iznosi sljedeće mišljenje: Je li to sad kraj rata? Slobodan Milošević popušta, NATO trijumfira, prognanici se vraćaju? Iako najava djelomičnog povlačenja srpske soldateske budi nadu, natezanje još nije gotovo. Ponovo srpski vlastodržac iskušava Zapad. Što se tiče zahtjeva NATO-a o kojima se ne može pregovarati, on u svojoj drskosti ostaje majstor beskrupulozne taktike. Ali Milošević sasvim očito traži put za povratak na područje politike, natrag za pregovarački stol. Naravno, pod njegovim uvjetima, na kraju krajeva s ciljem održanja njegove vlastite moći. NATO-ve bombe pokazuju učinak. 'Stuttgarter Nachrichten' je mišljenja da Milošević ponovno povlači potez koji bi trebao ojačati protivnike zračnih napada u zapadnoj javnosti: Beograd pokušava brzo iskoristiti krajnje nezgodnu situaciju NATO-a u koju je zapadni savez upao napadom na kinesko veleposlanstvo u Beogradu. Iznenadnom najavom glavnog stožera jugoslavenske vojske da će otpočeti s nebuloznim djelomičnim povlačenjem s Kosova, Slobodan Milošević čini dodatni pritisak na Sjevernoatlantski savez da obustavi svoje zračne napade. Puštanje na slobodu trojice američkih ratnih zarobljenika, dolazak u inozemstvo vođe Kosovara Ibrahima Rugove i sad nedostatna zapovijed vojsci. Što više NATO svojim bombama u pojedinačnim slučajevima pogađa nedužne, što više slike razorenih kuća u Beogradu prijete da potisnu neopisive patnje stotina tisuća izbjeglica i prognanika u izbjegličkim logorima, to ofenzivnije Beograd provodi svoje igre postavljanja diplomatskih klopka. Slično mišljenje zastupa i 'General-Anzeiger' iz Bonna: Međunarodna zajednica, kojoj se ponovno priključila i Rusija, mogla bi opet upasti u klopku. Čak i ako bi Beograd doista počeo s jednostranim povlačenjem svojih vojnih postrojba, policijskih snaga i odreda smrti, zaobilazeći predviđenu međunarodnu kontrolu, međunarodna zajednica bi mogla doći u vrlo nezgodnu situaciju. Zračni napadi bi teško mogli biti duže nastavljeni. A tada bi uglavnom nestao vojni pritisak. Milošević bi ponovno dobio na vremenu i manevarskom prostoru, ukoliko ne bi brzo na napuštena područja došle mirovne postrojbe. Duesseldorfski dnevnik za gospodarska pitanja 'Handelsblatt' bavi se izgledima njemačkog kancelara Schroedera da s putovanja u Kinu donese dobre vijesti: Sada će se pokazati kakvu diplomatsku vještinu može savezni kancelar razviti na međunarodnom parketu. Ne svojom krivnjom, Gerhard Schroeder je došao u nezgodnu situaciju da se mora Pekingu duboko klanjati u ime Sjevernoatlantskog saveza. Kancelar je pritom pod dvostrukim pritiskom. On mora izgladiti katastrofalnu pogrješku NATO-a kako bi spasio potragu za političkim konsenzusom, na čemu savezna vlada intenzivno radi u sklopu skupine G-8. Osim toga, on mora pravodobno, uoči izvanrednog kongresa Zelenih u četvrtak, poslati znak mira Bielefeldu tako da protivnici NATO-vih napada ne bi nepažnjom nadvladali i možda čak koalicijskog partnera izbacili iz vlade.(...) Suprotno mišljenje zastupa 'Koelner Stadt-Anzeiger': Sada je na međunarodnoj zajednici da održi pritisak koji je očito jedini prikladan da otvori diplomatske putove. Ustuknuti u ovoj situaciji poslalo bi krivi signal. (RDW)