150. OBLJETNICA NEWYORŠKOG POKOLJA ZBOG "MACBETHA"

WASHINGTON, 8. svibnja (Hina) - Amerikanci u pravilu osjećaju neku nelagodu kad je riječ o kazalištu. Kažu da je to posljedica kulturnih različitosti. Drugi će to pripisati nedostatku tradicije. A možda je nelagoda i razumljiva ako se samo sjetimo ubojstva predsjednika Abrahama Lincolna u Fordovu kazalištu u Washingtonu. Zlobni Europljani znaju primijetiti da je zato na zapadnoj strani Atlantika izmišljen mjuzikl - teatar s pucanjem i pjevanjem. Za razliku od atentata na Lincolna, u povijesti kazališta pa i američkoj povijesti uopće, malo je poznato da je podjela uloga u Shakespearovu "Macbethu" prije 150 godina dovela do pobune i pokolja na newyorškim ulicama. Bilo je to vrijeme prvog procvata tog velegrada. Vrijeme protubritanskih čuvstava zbog spora oko Oregona i masovnog doseljavanja Iraca koji su, usput, "uvezli" svoju odbojnost prema Englezima. U to je vrijeme, točnije 1847. godine na uglu Broadwaya i Boweryja otvoreno novo kazalište "Operna kuća Astor Place". Bila je stjecište bogatih njujorčana koji su 1800 mjesta u gledalištu, uz ulaznice po cijeni od tada nevjerojatnog jednog dolara, koristili kao izložbeni prostor za nakit svojih gospođa i drugih dama ili vlastitih cilindara i frakova kupljenih u Parizu. Onovremeni zapis kaže da su gospoda morala biti obrijana i nositi svilene rukavice, a u podrugljivoj pjesmici iz 1849. o "Astor Operi" jedan je stih: "Ideš li tamo operi lice, sredi se lijepo i budi šik, jer to je mjesto za fine ptice, a ne da budeš kao bik." Intendantu Astora u nekom je trenutku pala na pamet, pokazalo se nedugo zatim - kobna zamisao da na svojoj pozornici upriliči glumački dvoboj tadašnjih vodećih šekspirijanaca, Engleza Williama Macreadyja i Amerikanca Edwina Forresta. Bitka se trebala voditi u ulozi zlosretnoga škotskog kralja Macbetha, u jednoj od najkrvavijih Shakespeareovih tragedija. Macready, odvjetnik po naobrazbi i tipični engleski snob, tvrdio je kako nitko osim njega ne može ni proniknuti u Shakespeareove dramske likove. Englez je uporno tekst izgovarao na šekspirijanskom engleskom kojeg ni on sam a kamo li američka publika nisu razumjeli. Forrest je bio potpuna suprotnost. U naše doba možda bi bolje pristajao Brešanovu Hamletu. Sjećanja suvremenika kazuju da je osobito volio na probama u scenama mačevanja ili tučnjave pretući svoje glumačke kolege. Netrpeljivost dvojice dramskih velikana seže u 1844. godinu kad je Macready prvi put gostovao u Americi. Tvrdi se da je Forrest potplatio gradske fakine u svojoj rodnoj Philladelphiji a i sam je bučao i fućkao tijekom cijele predstave. Pet godina kasnije, 7. svibnja 1949. u "Astoru" je Mcraedy trebao odigrati svog prvog Macbetha. Kad se zastor podigao dočekala ga je kiša jaja, jabuka, starih cipela, zvižduci, mijaukanje... Uvrijeđeni glumac odlučio je prekinuti predstavu i "napustiti tu barbarsku zemlju". Možda bi sve završilo na tome, da u ušima bogatih njujorčana nije odjekivala europska 1848., uključujući i zveket Jelačićeve sablje. Zaključili su oduprijeti se prostom puku. Skupina od 47 najuglednijih intelektualaca, među njima i Herman Melville autor "Moby Dicka", došla je k Mcreadyju s molbom da 10. svibnja odigra predstavu do kraja. Novoizabranom gradonačelniku Calebu Woodhullu poslan je zahtjev da osigura red. Na suprotnoj strani, oko gostioničara Isaiaha Ryndera (mnogi kažu, stvarnog utemeljitelja Demokratske stranke) okupljali su se sve brojniji "čistokrvni Amerikanci". Grad je bio oblijepljen njihovim plakatima na kojima je pisalo: "Došlo je vrijeme odluke - hoće li engleski aristokrati vladati američkom metropolom". Tog 10. svibnja oko 20.00 sati pred "Astorom" se okupilo 10 do 15 tisuća prosvjednika. Na pozornici, engleski je glumac, ako je vjerovati britanskom tisku, odigrao neviđenu izvedbu Macbetha. Na Broadwayu se u međuvremenu 325 policajaca neuspješno nosilo sa šumom prosvjednika. Kad je zaprijetila opasnost da će masa provaliti u kazalište i zapaliti ga, s obližnjega Washingtonova trga došla je 7. pješačka pukovnija. Tvrdi se da je pisac petparačkih romana Ned Buntline, kasnije osuđen kao podstrekač pobune, duboko iz redova prosvjednika povikao: "Radnici! Hoće li nam Englezi vladati?" i dobacio vojnicima: "Pasji sinovi! Nećete pucati na narod!" U sutrašnjim je novinama objavljeno da je vojska te noći ubila 23 njujorčana. Mcready je pod okriljem mraka pobjegao u Boston i odmah odjedrio u Englesku. Nikad više nije gostovao s druge strane oceana. Forrest je kao glumac sve više padao u zaborav. Rynder ga je pokušao progurati u Kongres ali nije uspio. Glumci su u američku politiku ušli mnogo kasnije. "Astor" je ubrzo zatvoren kao kazalište ali je još 36 godina bio knjižnica. Srušen je 1890. godine. Na tom je mjestu danas kafić. Pokolj kod "Astora" nadmašen je u New Yorku 1863. godine kad je 119 ljudi ubijeno tijekom prosvjeda protiv zakona po kojem se za 300 dolara moglo izbjeći, odnosno otkupiti poziv za novačenje u jeku američkog Građanskog rata. Na Broadwayu su danas popularni mjuzikli. Jedino je u Gradskom muzeju otvorena izložba koja podsjeća na 150 godina pobune zbog "Macbetha". (Hina) fp so