NJ 6.V.FR:SUŽEN NJEM.MANEVAR.PROSTOR

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 6. V. 1999. Opipavanje partnerova bila "Nakon sedam tjedana NATO-va zračnog rata protiv Jugoslavije američki predsjednik dolazi u Bruxelles i u Njemačku, u posjet čije značenje daleko nadilazi sastanak s američkim oružanim snagama. Clinton će u prvom redu htjeti opipati i bilo važnog europskog saveznika. Vlada njegova partnera Gerharda Schroedera nalazi se na velikoj kušnji. Prvi tjedni rata kada je pitanje o međunarodnopravnoj legitimnosti rata i prvih borbenih operacija njemačkih vojnika nakon Drugoga svjetskog rata jasno uzmaknulo u pozadinu pred uvjerenjem vlade i naroda da čine pravu stvar, istekli su, a rat nije odlučen. Tada je vrijeme radilo za Schroederovu vladu. Naime, na unutarnjopolitičkoj razini, voda joj je već nakon nekoliko mjeseci vladavine doprla do grla. Na odustajanje, smolu i grješke u nizu zakonskih prijedloga nadovezao se gorki poraz na izborima za skupštinu savezne zemlje Hessen. Nakon što je vlada ostala bez većine zastupničkih mjesta u Bundesratu (zemaljski dom njemačke skupštine), a uskoro nakon toga i bez ministra financija, počele su neobuzdano nicati spekulacije o njezinu opstanku. Oporba se u međuvremenu neočekivano brzo pribrala ali početak rata naglo je trgnuo CDU iz trnoružičinih snova o skorom povratku na vlast. Od početka zračnih napada rat dominira čitavom političkom sferom. CDU/CSU odobrile su vladinu politiku prema Kosovu, a svađa o ispravnoj atomskoj, socijalnoj i financijskoj politici stupila je u pozadinu. Kancelar i vlada izborili su predah. No, 1. svibnja televizijske slike signalizirale su da ratno doba više ne radi za vladu: Oskar Lafontaine mirno je kao privatna osoba stupao usred svibanjske demonstracije drugova i sindikalista, udaljen nekoliko metara od plakata koji je prikazivao kancelara s hitlerovskim brkovima. U SPD-u, uključujući i njegovu skupštinsku frakciju, jača otpor ratu. Dok su prvi tjedni zračnih napada donijeli crveno- zelenoj koaliciji rasterećenje, danas prijete njezinim razbijanjem. I dok SPD tetura između tereta dva povijesna prigovora, stara gotovo koliko i ovo stoljeće - jedan se odnosi na izdajice domovine a drugi na odobravanje ratnih kredita - Zeleni se suočavaju sa stranačkim saborom, koji bi mogao rezultirati podjelom stranke i/ili otkazom vladajuće koalicije. Pogođena je sama srž njihova identiteta. Upravo stranka čiji su muški članovi gotovo bez iznimke odbili služiti vojni rok te čiji korijeni leže duboko u mirovnom pokretu, podupire danas politiku usmjerenu na primjenu vojne sile. Da su zračni napadi završeni nakon nekoliko tjedana pobjedom NATO-a - kao što se pogrešno računalo - valjani argumenti, koji su podupirali ratovanje protiv počinitelja masovnih ubojstava i progonitelja naroda Miloševića, bili bi dovoljni za izbjegavanje teških prigovora u vladi i među stanovništvom. I to upravo u kontekstu njemačke povijesti. Milošević, naravno, nije Hitler a Srbija nije nacistička Njemačka, ali razlika je tek kvantitativne prirode. I Miloševićev režim slijedi ekspanzivne ciljeve i oduzima jednom narodu egzistencijalni temelj masovnim ubijanjem i progonom. No, što dulje traju zračni napadi; što je teže objasniti izbor vojnih ciljeva; što je veći broj civilnih srpskih žrtava i što je strašnija izbjeglička tragedija koju je Miloševićeva soldateska ubrzala, to je veća težina argumenata po kojima rat ništa neće poboljšati već će sve učiniti opasnijim, složenijim, skupljim i nepredvidljivijim. Vlada već gradi zaštitni zid protiv daljnje eskalacije rata angažmanom kopnenih postrojba te time možda čini upravo onaj korak koji će rat iz zraka osuditi na poraz bez mogućnosti prikrivanja. Naime, postaje jasno da je političke i društvene snage demokratske države, koja se smatra obveznom održavati mir, jako teško uskladiti s pravilima i načelima pobjedonosnog ratovanja. U tom kontekstu bit će zanimljivo promatrati hoće li unutarnjopolitički pritisak u pojedinim članicama NATO-a u kratkom periodu toliko ojačati da će zapadni savez biti prisiljen pronaći način za objavu pobjede - iako baš i nije postigao puno od svojih početnih pet ciljeva zračnog rata. Počne li Milošević povlačiti svoje postrojbe, ta će točka brzo biti dosegnuta. Ostane li nepopustljiv, a Fischerov mirovni plan bez izgleda na uspjeh, crveno-zelena koalicija mogla bi se za tjedan dana jako lako raspasti na toj točki, što bi pak moglo izazvati posljedice u ostalim članicama NATO-a poput Grčke i Italije. Dakle, predsjednik Clinton trebao bi se s obzirom na nepreglednu situaciju informirati u vlastitom Kongresu kakav je manevarski prostor njemačke vlade. Velik baš i nije", zaključuje Jochen Siemens.