IT CORRIERE 5.V.BALKANSKA KONFERENCIJA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 5. V. 1999. Konferencija za Balkan "Dok je JAT-ov zrakoplov nadlijetao Kosovo, jedan je ekstrovertni Beograđanin prstom pokazivao na prozor i glasno najavio: 'Tamo dolje je naša 'time bomb'. Možda je mislio, prije četrdeset godina, na plodnost kosovskih Albanaca kao na nailazeću prijetnju, no više nego uznemiren, djelovao je razdražen pretjeranom količinom šljivovice. U to je doba srpsku hegemoniju u Jugoslaviji nadzirala despotska mudrost maršala Tita, Hrvata, sina Hrvata i majke Slovenke, koji je štitio autonomiju Kosova i Metohije.(...) Zbog krhke heterogenosti Makedonije, teško je zamisliti punu neovisnost Kosova, jer nacionalisti iz OVK-a, pristaše 'velike Albanije', protivne 'velikoj Srbiji', traže makedonske zemlje sve do Skopja. U tom bi slučaju bio neizbježan raspad republike Kire Gligorova, koji je već izbjegao jedan atentat, najrazboritijeg među balkanskim upravljačima. Tako svršetak pokolja nije samo pitanje žurnosti nego i toga da se predvidi budući stabilan poslijeratni ustroj na Balkanu. Možda je moguće da je rat 's neba' i onaj 'spaljene zemlje', onaj projektila protiv Miloševića i onaj okrutnih banda protiv kosovskih sela, blizu kraja. Kako? Zahvaljujući snagama za razdvajanje UN-a, s dostatnom vojnom jezgrom NATO-a i djelotovornim prilogom Rusa u područjima koja su najbliža Srbiji. No, potom, kako 'debalkanizirati' Balkan? Pomoću jednog, prijelaznog, povjerenstva za upravu nad Kosovom, a da se ne diraju granice, nakon kojega bi odmah slijedila konferencija UN-NATO-Rusija, i plan gospodarske pomoći. To je perspektiva koja izlazi i iz programskog govora Romana Prodija u Strasbourga. Osim Kosova i Srbije, još jednu stvar treba držati na umu; napore Rusije, ne samo zato što ona može pomoći 'peace dealu'. Kao što upozorava Jegor Gajdar, postsovjetski čelnik i vjerodostojan liberal, 'širenje neprijateljstva prema zapadnjacima među mladim Rusima sada je golema opasnost'. Dakle, postoji velik razlog da se treba paziti da se ne pusti da padne razumna vlada u Moskvi, ukliještena među neoboljševicima i panslavenima, Dume i javnih prosvjeda, psihološkog vraćanja izgubljenog carstva i traume zbog bomba na južne Slavene. To je zapaljiv scenarij, koji čeka šibicu, 'po cijeni od samo jedne kopjejke', kako kažu", piše Alberto Ronchey.