IT-krize-diplomati IT CORRIERE 5.V.BALKANSKA KONFERENCIJA ITALIJACORRIERE DELLA SERA5. V. 1999.Konferencija za Balkan"Dok je JAT-ov zrakoplov nadlijetao Kosovo, jedan je ekstrovertni Beograđanin prstom pokazivao na prozor i glasno
najavio: 'Tamo dolje je naša 'time bomb'. Možda je mislio, prije četrdeset godina, na plodnost kosovskih Albanaca kao na nailazeću prijetnju, no više nego uznemiren, djelovao je razdražen pretjeranom količinom šljivovice. U to je doba srpsku hegemoniju u Jugoslaviji nadzirala despotska mudrost maršala Tita, Hrvata, sina Hrvata i majke Slovenke, koji je štitio autonomiju Kosova i Metohije.(...)Zbog krhke heterogenosti Makedonije, teško je zamisliti punu neovisnost Kosova, jer nacionalisti iz OVK-a, pristaše 'velike Albanije', protivne 'velikoj Srbiji', traže makedonske zemlje sve do Skopja. U tom bi slučaju bio neizbježan raspad republike Kire Gligorova, koji je već izbjegao jedan atentat, najrazboritijeg među balkanskim upravljačima.Tako svršetak pokolja nije samo pitanje žurnosti nego i toga da se predvidi budući stabilan poslijeratni ustroj na Balkanu. Možda je moguće da je rat 's neba' i onaj 'spaljene zemlje', onaj projektila
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
5. V. 1999.
Konferencija za Balkan
"Dok je JAT-ov zrakoplov nadlijetao Kosovo, jedan je ekstrovertni
Beograđanin prstom pokazivao na prozor i glasno najavio: 'Tamo
dolje je naša 'time bomb'. Možda je mislio, prije četrdeset godina,
na plodnost kosovskih Albanaca kao na nailazeću prijetnju, no više
nego uznemiren, djelovao je razdražen pretjeranom količinom
šljivovice. U to je doba srpsku hegemoniju u Jugoslaviji nadzirala
despotska mudrost maršala Tita, Hrvata, sina Hrvata i majke
Slovenke, koji je štitio autonomiju Kosova i Metohije.(...)
Zbog krhke heterogenosti Makedonije, teško je zamisliti punu
neovisnost Kosova, jer nacionalisti iz OVK-a, pristaše 'velike
Albanije', protivne 'velikoj Srbiji', traže makedonske zemlje sve
do Skopja. U tom bi slučaju bio neizbježan raspad republike Kire
Gligorova, koji je već izbjegao jedan atentat, najrazboritijeg
među balkanskim upravljačima.
Tako svršetak pokolja nije samo pitanje žurnosti nego i toga da se
predvidi budući stabilan poslijeratni ustroj na Balkanu. Možda je
moguće da je rat 's neba' i onaj 'spaljene zemlje', onaj projektila
protiv Miloševića i onaj okrutnih banda protiv kosovskih sela,
blizu kraja. Kako? Zahvaljujući snagama za razdvajanje UN-a, s
dostatnom vojnom jezgrom NATO-a i djelotovornim prilogom Rusa u
područjima koja su najbliža Srbiji. No, potom, kako
'debalkanizirati' Balkan? Pomoću jednog, prijelaznog,
povjerenstva za upravu nad Kosovom, a da se ne diraju granice, nakon
kojega bi odmah slijedila konferencija UN-NATO-Rusija, i plan
gospodarske pomoći. To je perspektiva koja izlazi i iz programskog
govora Romana Prodija u Strasbourga.
Osim Kosova i Srbije, još jednu stvar treba držati na umu; napore
Rusije, ne samo zato što ona može pomoći 'peace dealu'. Kao što
upozorava Jegor Gajdar, postsovjetski čelnik i vjerodostojan
liberal, 'širenje neprijateljstva prema zapadnjacima među mladim
Rusima sada je golema opasnost'. Dakle, postoji velik razlog da se
treba paziti da se ne pusti da padne razumna vlada u Moskvi,
ukliještena među neoboljševicima i panslavenima, Dume i javnih
prosvjeda, psihološkog vraćanja izgubljenog carstva i traume zbog
bomba na južne Slavene. To je zapaljiv scenarij, koji čeka šibicu,
'po cijeni od samo jedne kopjejke', kako kažu", piše Alberto
Ronchey.