RDW 4.V.KOLIKO ĆE TRAJATI UDARI NATO-A

NJEMAČKI RADIO - RDW 4. V. 1999. Koliko će još trajati napadi NATO snaga na Jugoslaviju? Komentar dr. Alexandra Kudascheffa. "U NATO-vu skromnu glavnom stožeru u Bruxellesu vjera u pobjedu saveza je nepokolebana. Visoki moral, sigurna efikasnost, odlučnost glede koncepta i strategije - sve se to ponavlja poput mantre. Pobijedit ćemo jer moramo pobijediti - čuje se posvuda i pomalo zvuči kao da se i sami u to uvjeravaju. Iza uglačane fasade koja se prikazuje medijima ima i nekih dvojba, a uvjerenost u pobjedu nije tako monolitna i pomalo se u sumnju dovode vlastite sposobnosti. Posvuda se osjeća sjena pitanja - koliko još? I kojim sredstvima postići određene ciljeve? Na ta pitanja treba odgovoriti javnosti koja nestrpljivo očekuje da se danas vode samo još blitz-ratovi i da NATO po mogućnosti za nekoliko sati ili barem u nekom predvidivom roku pobijedi Miloševića. Javnost još podupire akcije saveza, ali svakim danom koji pokazuje da NATO zaista vodi rat u kojem ljudi umiru, to raspoloženje sve više popušta. NATO-u je sada jasno: pregovaračka taktika u Rambouilletu gdje su Europljani i Amerikanci željeli postići sporazum sličan Daytonskom bila je pogrešna, bez obzira što je nacrt ugovora diplomatski bio ispravan. Zapad nije imao dovoljno opcija i ta je taktika gotovo automatski završila ratom. NATO je mislio da će nekoliko zračnih napada riješiti stvar i prisiliti srpskog despota da se vrati za pregovarački stol. I to se pokazalo kao pogrješka. I tada je savez imao sputane ruke - za ispravan se cilj savez morao boriti krivim sredstvima što se pokazalo kao nemoguće. Tako se stvari sve više kompliciraju, a važna je samo pobjeda. Sve bi drugo štetilo ugledu saveza i s obzirom na visoke moralne ciljeve predstavljalo bi potpuni neuspjeh. Ali pravi problem nije vjerodostojnost NATO saveza. Radi se zapravo o Kosovu, o jednoj mogućoj autonomiji, povratku prognanika, o sigurnosti i redu. Ali kako to postići? NATO vidi mogućnost samo u primjeni dvostruke, ili čak trostruke strategije: nastaviti s bombardiranjem u nadi da će se ukrotiti Miloševićev klan, dalje pomagati kako bi se sačuvala moralna opravdanost saveza i nadati se da će neka od brojnih diplomatskih inicijativa izvršiti proboj, tako da se rat može završiti. U ovom trenutku postignuta je sljedeća vojna opcija saveza: veze srpskih jedinica i paravojnih postrojba s Beogradom zapravo su prekinute. NATO je uspješno bombardirao ceste, željezničke pruge, prometna čvorišta, zračne luke, mostove, rafinerije, skladišta goriva, radio i televizijske odašiljače. Time su jedinice na Kosovu odsječene i više nisu tako pokretne. No srpske se jedinice mogu ukopavati i tako prikrivene preživjeti zračne udare NATO snaga. Jedina ispravna vojna konsekvencija u ratu koji se vodi s 10.000 metara visine je upotreba kopnenih jedinica. Te bi jedinice tada mogle stvoriti koridor za oslobađanje Kosova ili čak za prodor do Beograda. Upravo bi to bio rat koji nitko ne želi. Vojni krugovi NATO saveza vrlo dobro znaju kamo vode zračni napadi saveza na kraju šestog tjedna napada. Stoga oni stalno ponavljaju kako će pobijediti, a iza kulisa se nadaju kako će Rusi nakon razornog bombardiranja Jugoslavije nagovoriti beogradskog despota da ponovno stupi u pregovore. U svakom slučaju živci su na svim stranama prilično napeti." (RDW)