BBC 2. V. RAZGOVOR S RAČANOM

BRITANSKI RADIO - BBC 2. V. 1999. U današnjem izdanju 'Razgovora' gost je Ivica Račan, predsjednik trenutačno najjače hrvatske oporbene stranke SDP-a, za kojega u zagrebačkim političkim krugovima kažu da bi mogao biti novim hrvatskim premijerom, naravno, pod uvjetom da se potpora birača iz ankete potvrdi i na izborima. Gospodin Račan početkom ovoga tjedna boravio je u Londonu gdje se susreo s članovima parlamentarnog odbora za vanjsku politiku i čelnicima vladajuće britanske laburističke stranke. S njim je pak razgovarala Marijana Buljan, koja ga je početku zamolila da komentira istupe kritičara koji su mu zamjerili što je dao apsolutnu potporu NATO-voj akciji u Jugoslaviji. = Ja te kritike ne razumijem. Te kritike mogu biti prihvatljive samo u onoj mjeri u kojoj netko računa, pa i priželjkuje da će Miloševićev režim u Srbiji imati dugoročno svog susjeda. - Zašto bi netko to želio? = Pa i ja to ne razumijem. Zato ne mogu dijeliti te kritike i ostajem na svom stajalištu. U ovom trenutku, dakako, suočeni smo s dvije tragične situacije. Jedna je što se Kosova tiče, egzodusa, genocida nad albanskim narodom i tome Europa, jer se to dešava na njenom tlu, mora reći stop. Nije bilo drugog načina, nažalost. Nitko nije sretan zbog oružane intervencije, ali nije bilo drugog načina da se to zaustavi. Na drugoj strani, tragedija je u činjenici da je oko jednog takvog režima kao što je Milošević, homogeniziran trenutno srpski narod. Dešavalo se to u povijesti drugim narodima, pa to nije nešto novo. Siguran sam da će dehomogenizacije oko Miloševića nastupiti onog trenutka kada trupe na zemlju dođu u Kosovo i kada osiguraju mirni i sigurnosni povratak izbjeglica na Kosovo, tada će prestati potreba da se dalje napada na Srbiju, a vjerujem da će se osigurati bez problema da Srbija ne može ugroziti međunarodne snage na samom Kosovu. Također mislim da je obveza Hrvatske da u takvom činu pomogne demokratsku Europu i obranu njenih standarda, pa i moguće vizije perspektive te Europe. U to sam ime, u svoje osobno ime, u ime svoje stranke, podržao intervenciju NATO-a, bez likovanja i rekao sam - nažalost, kao što sam rekao da Hrvatska mora pomoći u mjeri u kojoj se to od nje očekuje i ukoliko idu snage u samo Kosovo da do tamo i dođu. - Da, to je bilo najspornija točka kod kritika na vaš istup. To što ste rekli da bi Hrvatska ako to od nje bude zatraženo trebala svakako ustupiti svoj teritorij za eventualnu kopnenu invaziju na Jugoslaviju. = Nisam govorio o invaziji na Srbiju, nego o nečemu drugome. O potrebi da međunarodne snage, ne moraju to biti snaga NATO-a, možda Ujedinjenih naroda, svejedno, dođu u Kosovo i da se pod njihovom kontrolom osigura sigurno povratak Albanaca na Kosovo. Govorio sam o odlasku međunarodnih snaga na Kosovo, a ne o invaziji Srbije. Nadam se da to nije potrebno i da ta eskalacija sukoba neće doći do tih razmjera. - Dijelite li vi mišljenje mnogih analitičara na Zapadu da je akcija NATO-a presedan na osnovu kojeg će se uspostaviti novi međunarodni poredak. Da suverenitet neke kao države neće biti više jamstvo da ta država može na svom teritoriju raditi apsolutno ono što želi. - Mislim da je u tom pogledu karakter suvereniteta u modernoj Europi već promijenjen. Danas se suverenitet u Europi brani i čuva. Ja to naglašavam, to je moje poimanje Europe i to je dobro da se Europi dešava. Ne više zatvorenim granicama, ne oružanom silom i ne izolacijom i podozrivosti prema drugima. Nego prije svega gospodarskom i demokratskom stabilnošću i čuvanjem dakako kulturne tradicije i identiteta. - Jeste li vi skloni procjenama da bi trenutačna uloga koju Hrvatska ima zbog svog geostrateškog položaja mogla pridonijeti i potreba koju NATO ima za hrvatskom suradnjom, mogla pridonijeti tome da vladajuća stranka ojača svoju poziciju u međunarodnoj zajednici i da iz međunarodne zajednice popuste zahtjevi koji su donedavno bili tako glasni? Zahtjevi za slobodom medija, zahtjevi za promjenom izbornog zakona. = Trenutno u fokusu pažnje su zbivanja na Kosovu i u Srbiji. Logično da zbog tog fokusa pažnje pod velikom pažnjom nije pitanje demokracije u Hrvatskoj, poštivanje demokratskih standarda i preuzetih obveza od strane Hrvatske. Ali oni koji misle da Zapad mijenja svoj strateški odnos prema Hrvatskoj, varaju se. Ne vide da je tu riječ o trenutnoj situaciji, taktičkoj situaciji. - A kad kažete, gospodine Račan, trenutnoj i taktičnoj situaciji, Hrvatska je u izbornoj godini, kažu da će sukob u Jugoslaviji potrajati dosta dugo. NATO izbjegava poslati kopnene snage, zračne akcije mogu trajati dosta dugo. Pitanje je kako će se riješiti stabilnost Srbije, na koji način. Poslije toga pretpostavljamo da će fokus dosta dugo biti usmjeren na Srbiju. Ima li Hrvatska vremena čekati, izborna je godina? = Tu ste rekli nešto na što ja stalno upozoravam. Nažalost, Hrvatska već sada gubi vrijeme, a to ne treba. Biti ću bukvalan. Oni koji su jučer nama gledali iza leđa, sa startne pozicije prema Europi, danas su nas pretrčali i mi njima gledamo iza leđa. Za to nisu krive samo povijesne okolnosti nego, mislim, i loša politika. No tu već govorim kao jedan od lidera oporbe, pa na tom ne bih previše inzistirao već samo notiram. Meni se čini da je u ovom trenutku daleko značajnije to da Hrvatska sebe radi mora činiti odlučujuće korake u razvoju demokracije. Dakako da Hrvatska mora biti zainteresirana da i njeni susjedi budu demokratski. Demokratskoj Hrvatskoj odgovara demokratska Srbija. Nedemokratskoj Hrvatskoj odgovara nedemokratska Srbija. Ja naravno pojednostavljujem stvari da bi bio jasan na što želim upozoriti. To što se mi nalazimo u izbornoj godini, ne mijenja na situaciji. Ako bi vladajuća struktura u Hrvatskoj čak iskoristila ovu situaciju u smislu jačanja Hrvatske kao demokratski pravne države u smislu uspostave i jačanja demokratskih standarda u Hrvatskoj, u smislu dijaloga, jer je to dio tih standarda, s opozicijom, mi bi to podržali. - A što u slučaju da hrvatska vladajuća stranka iskoristi činjenicu da je pažnja međunarodne zajednice usmjerena na Srbiju pa odluči, recimo, 15. svibnja, nakon što se ne postigne sporazum na pregovorima o izbornom zakonu, nametnuti svoj izborni zakon, što ako ne ukine blokadu medija, da ne otvori medije oporbi. Ono što vas ja želim pitati, hoće li oporba inače na izbore? = Gledajte, ne treba podcjenjivati u ovom trenutku demokratsku sposobnost Hrvatske. Tu moramo braniti demokratski potencijal Hrvatske. Mi u samoj Hrvatskoj se ne slažemo žestoko s onima u HDZ-u koji identificiraju Hrvatsku s HDZ-om i s predsjednikom Tuđmanom. Ne slažemo se niti u Europi s onima koji ne vide demokratski potencijal Hrvatske već također identificiraju Hrvatsku s trenutnom vlašću u Hrvatskoj. Postoji potencijal u demokratskoj Hrvatskoj i mi smo spremni i sposobni, to želim sada ustvrditi, da unutar Hrvatske odigramo i izvršimo svoju odgovornost kao opozicija. Mi u postojećim okolnostima moramo dobiti političku bitku tim više što, mi smo toga svjesni, je većina građana Hrvatske nezadovoljna globalnim učincima vladajuće politike, posebno na gospodarskom i socijalnom planu, a i što se tiče demokratske tolerancije. - Hoćete reći, kakvi god uvjeti budu vi držite da je vaša demokratska dužnost da izađete na izbore? = Ja osobno nisam sklon velikim prijetnjama i velikim riječima. Izuzetno mi je stalo da iza onoga što govorim stoji pokriće. Ja nisam dosad govorio o bojkotu izbora, dakako to bi bilo moguće samo onda ukoliko bi ocijenili da se nalazimo pred nedemokratskim izborima, pred izborima koji minimalno nemaju šansu da budu fer i pošteni. Ja još uvijek to ne mislim, zato o bojkotu ne govorim. To prepuštam nekim mojim kolegama u opoziciji koji su tu nešto lakših riječi i ocjena. U demokraciji moramo biti i različiti. - A što bi, po vašem mišljenju, bili minimalni uvjeti ispod kojih se ne bi moglo izaći na izbore? = Izbori moraju biti minimalno fer i pošteni, moraju biti višestranačke izborne komisije uvid u biračke spiskove i iznad svega mora biti ukinuta privilegija vladajuće stranke. Riječ je o posebnoj listi dijaspore 12 zastupnika. To je trenutno politička borba između nas, opozicije i HDZ-a. Vidjet ćemo ishod. - Hoće li hrvatska oporba pristati na razmjerni sustav koji je predložila stručna skupina, ako HDZ pristane da se smanji broj zastupnika izabranih iz dijaspore na šest? = Možda će kompromis biti izlaz iz ove situacije? Možda je i kompromis jedino moguć u ovoj situaciji. Što se tiče SDP-a mi ćemo poduprijeti i kompromis pod uvjetom da izbori budu fer i pošteni. Nama je potpuno svejedno hoće li biti ovaj ili onaj izborni model. Spremni smo pobijediti bez obzira o kakvom se radi. (BBC)