FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

IT REPUBBLICA 20.IV.-ARGUMENTI PROTIV

Autor: ;ABUL;IJIN;
IT-krize IT REPUBBLICA 20.IV.-ARGUMENTI PROTIV ITALIJALA REPUBBLICA20. IV. 1999.Đavo Milošević"Milošević je đavo: u tome se svi slažu, osim, možda, austrijskoga pisca Petera Handkea, koji je upravo vratio nagradu Buechner koju mu je dodijelila njemačka akademija, i koji se odrekao Katoličke crkve (kojoj kaže da pripada) jer se Papa nije odlučio među zaraćenim stranama. Milošević je, dakle, đavo, čak i u očima onih koji se protive bombardiranjima i prigovaraju radi američke dominacije nad NATO-om i europske 'servilnosti'.Teškoće nastupaju kad se počinje raditi o različitim metodama koje treba upotrijebiti da bi se istjerao taj đavo.(...)Još od početka sukoba mogao sam se uvjeriti da ljudi koji su najuvjereniji u svoju racionalnost nisu vođeni idejama, nego osjećajima ili mitovima. Istina koja je već odavno otkrivena? Nedvojbeno, no uvijek je dobro utvrditi mudrost nacije pomoću laboratorijskog iskustva. Trebam doći do još jednog zaključka kojega upućujem samome sebi, kao u 'intimnim bilješkama': ako najstrastveniji toliko dižu glas, zašto trebaju skrivati neke istine. Primjerice, jedan čuveni polemičar, ljutio se, ne bez
ITALIJA LA REPUBBLICA 20. IV. 1999. Đavo Milošević "Milošević je đavo: u tome se svi slažu, osim, možda, austrijskoga pisca Petera Handkea, koji je upravo vratio nagradu Buechner koju mu je dodijelila njemačka akademija, i koji se odrekao Katoličke crkve (kojoj kaže da pripada) jer se Papa nije odlučio među zaraćenim stranama. Milošević je, dakle, đavo, čak i u očima onih koji se protive bombardiranjima i prigovaraju radi američke dominacije nad NATO-om i europske 'servilnosti'. Teškoće nastupaju kad se počinje raditi o različitim metodama koje treba upotrijebiti da bi se istjerao taj đavo.(...) Još od početka sukoba mogao sam se uvjeriti da ljudi koji su najuvjereniji u svoju racionalnost nisu vođeni idejama, nego osjećajima ili mitovima. Istina koja je već odavno otkrivena? Nedvojbeno, no uvijek je dobro utvrditi mudrost nacije pomoću laboratorijskog iskustva. Trebam doći do još jednog zaključka kojega upućujem samome sebi, kao u 'intimnim bilješkama': ako najstrastveniji toliko dižu glas, zašto trebaju skrivati neke istine. Primjerice, jedan čuveni polemičar, ljutio se, ne bez talenta, protiv podložničkog ponašanja nekih velikih mislilaca prema Sjedinjenim Državama. Pitao sam ga: 'Vi se protivite bombardiranjima?'. Odgovorio je da je riječ o drugom problemu. Ma, vidi ti to! Koji je onda problem?(...) Zanimljivo je kako je problem uvijek drugdje. Zapravo se pita gdje bi mogao biti, ako ne tamo gdje ga se želi staviti, prema potrebama, koje se mogu mijenjati svaki dan.(...) Kao što je poznato, Pariz je jednim dijelom postao arapsko- muslimanska prijestolnica, gdje je lako susresti razne istaknute ličnosti. Sada je tišina potpuna. Pozvao sam jednog pisca s Bliskoga istoka, koji živi u Parizu, koji mi je povjerio da se našao u neprilici. Ti Amerikanci, bez daljega demonski, sada su stekli naviku da kreću u pomoć muslimanskom Kosovu! 'Namučili smo se', kaže, 'da izgradimo jedan progresistički identitet protivan Sjedinjenim Državama i odjednom smo se našli u zamci'. Ali Kosovari pate? Odgovor: da, sigurno. I ako se spase, neće li to biti dijelom zahvaljujući Sjedinjenim Državama? Odgovor: u određenom smislu, činilo bi se tako. Dakle? Onda treba onemogućiti smicalice povijesti. Ne popustiti pred stjecajem okolnosti i ne poduprijeti imperijalizam. U redu, a Europa? Odgovor: to je samo provincija američkog imperija, i kako god bilo danas 'nije problem u tome'. Na drugim sam mjestima izrazio svoje osobno stajalište o toj 'lošoj i toj pravednoj borbi'. I prijavio sam prije svega njezinu nepripremljenost, brzoplete metode, a da međutim nisam osporio apsolutnu dužnost Europe da se bori protiv jugoslavensko- staljinističkih barbarstava unutar njezina novog prostora. No ne vidim zašto neki građanin, i ponajprije neki intelektualac, ne bi u prvom redu trebao ostati slobodnog duha, i da može kazati ono što vidi, kako to vidi.(...)", piše Jean Daniel.

An unhandled error has occurred. Reload 🗙