ŠV 19.IV.NZZ:STABILNOST UNIŠTAVANJEM?

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 19. IV. 1999. Zašto NATO napada civilne ciljeve? "Tri tjedna nakon početka operacije 'Udružena snaga' general Wesley C. Clark, vrhovni zapovjednik NATO-a za Europu, analizirao je rezultate zračnih udara na Srbiju i sveo međubilancu. Tom je prilikom američki general objasnio i ciljeve i mehaniku vođenja rata iz zraka. Glavna je namjera nanošenje teške štete vojnom i policijskom aparatu radi dokončanja njegova istrebljivačkog pohoda i prisiljavanja Miloševića da napokon prihvati mirovno rješenje. Zato se zračne operacije vode na dvije razine: na strateškoj razini u tijeku je razaranje i presijecanje sustava i infrastrukture protuzračne obrane, zapovjednih i komunikacijskih mjesta te opskrbnih skladišta i cestovnih komunikacija. Na operativnoj je razini cilj zračna borba protiv vojnih i policijskih postrojba, raspoređenih na Kosovu, i njihovo odsijecanje od logističkih baza. Od 102 cilja, napadnuta u razdoblju do 14. travnja - neki od njih i u nekoliko akcija - razoreno ih je po NATO- vim tvrdnjama 20 posto, 24 posto ih je teško oštećeno, a 56 posto pokazuje znakove srednje razine oštećenosti. Unatoč primjeni brojnih slika za ilustraciju analize stanja 13. travnja, prikaz generala Clarka donosi tek punktualne isječke iz ratnih zbivanja. Promotrimo li - iz primjereno sužene perspektive - dosad postignute rezultate, pozornost privlači pojedinost da je očito uspješno nanesena šteta strateškim ciljevima. No, još postoje znatne teškoće pri izravnoj neutralizaciji srpskih vojnih i policijskih postrojba i sprječavanju njihovih istrebljivačkih akcija. Za taj su neuspjeh djelomice odgovorni nepovoljni vremenski uvjeti. No, valja također dodati da te postrojbe ne djeluju u većim formacijama (primjerice u bataljunima) već u labavijem obliku, u brojnim manjim postrojbama, maskirajući se u seoski krajolik i tako često postajući teško uočljivim ciljevima. I njihova je logistika sukladno konceptu jugoslavenske narodne obrane (...) uglavnom decentralizirana pa je zato težak cilj. Nadalje, srpske snage znaju voditi takozvani asimetrični rat. Drugim riječima, ne pokušavaju se suprotstavljati NATO-vim visoko razvijenim sustavima već nastoje potkopati njihov učinak 'miješanjem' s civilnim stanovništvom kosovskih sela. Načelo izbjegavanja takozvane kolateralne štete - što je prigodno ohlađeni vojni termin za civilne žrtve - kao temelj NATO-ve strategije, sužava izbor mogućnosti. Skorašnje slanje borbenih helikoptera tipa AH-64A Apache i raketnog topništva MLRS vjerojatno će borbu protv mehaniziranih srpskih postrojba učiniti djelotvornijom, ali problem civilnih žrtava i dalje ostaje neriješen. U slučaju ponavljanja incidenata poput nehotičnog otvaranja vatre na izbjeglički konvoj - što nije moguće isključiti - treba srednjoročno računati na prilično nepovoljne političko-psihološke posljedice za NATO. U tom kontekstu postavlja se i pitanje o smislu razaranja važne civilne infrastrukture i napada na ciljeve u Crnoj Gori. Ima li uistinu ikakvoga smisla razarati elektrane, rafinerije nafte, tvornice automobila pa čak i tvornice za preradu duhana i time u potpunosti narušavati vitalnost države? Ni u tom pogledu nema jednostavnih odgovora. Budući da se Jugoslavija desetljećima pripremala za 'totalnu' obranu svog teritorija, valja poći od pretpostavke o tijesnoj uzajamnoj ovisnosti građanske i vojne sfere. I civilne ustanove imaju veliku vrijednost u okviru teritorijalne obrane. Neutralizacija rafinerija i skladišta nafte trajno je onemogućila opskrbu mehaniziranih i motoriziranih postrojba gorivom i mazivima, što je u svakom slučaju djelotvornije od zračnih napada na pojedina vozila. Ista ocjena vrijedi i za postrojenja elektroprivrede. Umjesto neutralizacije pojedinačnih komunikacijskih i telefonskih centrala, koje je, osim toga, teško i locirati, moguće je postići brže i dugoročno djelotvornije rezultate pogocima u 'srce' - naime, napadom na čitavu mrežu elektroprivrede. Što se tiče tvornice automobila, stručni krugovi pretpostavljaju da je i ona služila održavanju vojnih vozila. Tvornica za preradu duhana također bi mogla biti upotrijebljena kao rezervno zapovjedno mjesto vojnog vodstva, što zasad nije potvrđeno. Napokon, što se tiče Crne Gore, cilj je bila neutralizacija položaja za protuzračnu obranu radi zaštite napadačkih operacija. General Clark već je nekoliko puta izjavio da je svjestan činjenice da NATO upravo na tom prostoru mora biti oprezan kako ne bi polučio učinak prosrpske solidarizacije. Gledano iz te perspektive, udari na civilnu infrastrukturu i industrijska postrojenja slijede razumljivu logiku vojnog planiranja. No, u najmanju je ruku dvojbeno može li zračni rat bez kombinacije s operacijama na terenu uopće rezultirati priželjkivanim brzim slabljenjem Srbije a time i rasterećivanjem stanovništva Kosova. Osim toga, u kontekstu poslijeratnoga poretka, na čitavom Balkanu treba postaviti i pitanje hoće li još opsežnije uništavanje temelja civilnog života u Srbiji - što će biti nesumnjiva posljedica planiranog intenziviranja zračnog rata - uistinu omogućiti ostvarivanje postavljenog cilja dugoročne stabilnosti", upozorava na kraju članka Bruno Lezzi.