RDW 15.IV RUM I BUG BI U NATO

NJEMAČKI RADIO - RDW 15. IV. 1999. Rumunjska i Bugarska traže hitan prijam u NATO-savez. Komentar Keno Verseck. "Nekoliko dana uoči NATO-va sastanka na vrhu u Washingtonu (koji će se održati 23. i 24. travnja) Bugarska i Rumunjska još jednom vrše pritisak za prijam u zapadni vojni savez. Povod je za to, a na neki način i taktičko sredstvo, sukob na Kosovu. Bugarska i Rumunjska se zbog sukoba s jedne strane osjećaju ugrožene, a druge strane pokušavaju u sukobu preuzeti ulogu NATO-va partnera i predstaviti sebe kao 'otoke stabilnosti' na Balkanu. Obje zemlje vide opasnost da budu uvučene u dugotrajni sukob. Političari vlada tih zemalja smatraju da im, dugoročno gledano, sigurnost može pružiti jedino članstvo u NATO savezu. Osim toga, jedino je to siguran način na koji se mogu zaštititi od pokušaja Rusije da ponovno preuzme kontrolu nad zemljama jugoistočne Europe. Stoga Bugarska i Rumunjska apeliraju na NATO da im ne daje samo deklarativna jamstva, već da ih primi u svoj vojni savez. Kao pojačanje tog zahtjeva, predsjednici i vlade tih zemalja od početka bombardiranja Jugoslavije dosljedno su stali na stranu Zapada i NATO-a. One doduše odbijaju bilo koju vrstu vojnih akcija protiv Savezne Republike Jugoslavije, no one su stavile NATO-u na raspolaganje svoj zračni prostor i spremne su primiti po nekoliko tisuća izbjeglica. Bugarska u ovom trenutku vrši osobit pritisak za primanje u NATO. Razlog tome je nepovoljan regionalno-politički položaj prema Jugoslaviji. Odnosi Bugarske i Srbije već su odavno pomućeni. Nakon Prvoga svjetskog rata Bugarska je morala Jugoslaviji ustupiti neka svoja područja u današnjoj jugozapadnoj Srbiji i Makedoniji. Na sjeverozapadu Srbije danas živi oko 50.000 Bugara. Bugarska ima ulogu svojevrsnog zaštitnika te manjine u Srbiji. Bugarsko ministarstvo vanjskih poslova zatražilo je od Beograda da ne mobilizira srpske Bugare za jugoslavensku vojsku jer ne žele da pripadnici jedne manjine ratuju protiv pripadnika druge manjine. Osim toga, za srpske Bugare ne važi zabrana ulaska u Bugarsku koja inače vrijedi za jugoslavenske državljane. S druge strane, Bugarska pokušava sklopiti čvršće veze s Makedonijom. Bugarsku s Makedonijom povezuje zajednička prošlost i vrlo sličan jezik. Tek su nedavno ove zemlje bilateralnim sporazumom dovršile višegodišnji spor o samosvojnosti makedonskog i bugarskog jezika, te o manjinama, što je utrlo put snažnijoj političkoj, gospodarskoj i kulturnoj suradnji. U ovom trenutku Bugarska pruža Makedoniji logističku i tehničku pomoć za rješavanje problema izbjeglica. Slično kao Bugarska, i Rumunjska se sada NATO-u još snažnije pokušava predstaviti kao 'otok stabilnosti'. Pritom se Rumunjska stalno poziva na to da je svoje pitanje odnosa prema manjinama - prije svega prema milijun i šesto tisuća Mađara u pokrajini Siebenbuergen, riješila na demokratski način. No ipak je više nego upitno hoće li želje Bugarske i Rumunjske za prijam u NATO savez naići na odobravanje u Washingtonu. S jedne su strane te zemlje zbog nestabilnih političkih odnosa i odugovlačenja demokratskih i gospodarskih reforma nepouzdani kandidati za NATO savez. S druge se pak strane u sadašnjoj situaciji može vidjeti kolika je stvarna društvena i politička potpora za članstvo u NATO savezu. O obje zemlje parlamentarna oporba je protiv NATO napada na Srbiju i članstva u ovom savezu. U bugarskoj i rumunjskoj javnosti buja tlo za antizapadno, antiameričko i antiislamsko raspoloženje. Povlače se paralele između turske manjine u Bugarskoj i mađarske u Rumunjskoj. A uz sve to, i sami političari iz redova vlade ovih zemalja izravno ili neizravno sumnjaju u službeno stajalište koje zastupa prijam u NATO savez. (RDW)