ES 14.IV. ABC MEKŠA RUSIJA

ŠPANJOLSKA ABC 14. IV. 1999. Razgovarati s Rusijom "Najbolji dokaz da bombardiranja Jugoslavije nisu beskorisna, porast je diplomatskih incijativa i kontakata. Od najgore političke blokade, za samo dvadeset dana stigli smo do stanja u kojemu razni sudionici drame počinju tražiti rješenje u pregovorima i smišljaju sve dugoročnije planove. Miloševićevo sudjelovanje u tom naporu ograničava se na prekidanje političkog i vojnog okruženja koje ga odvaja od ostatka svijeta. Iako on na prvom planu pokušava probuditi mit o slavenskom bratstvu koji namjerava suprotstaviti zapadnom demokratskom modelu, na drugom planu potiče izgrede poput onoga na sjevernoj albanskoj granici. Istina je da na sastanku američke državne tajnice i ruskog ministra vanjskih poslova nije postignut nikakav dogovor i da se njihova mišljenja nisu podudarala. Još je prerano za takvo slaganje. Rusija se posve opire bombardiranjima. Ali je uspjeh već i samo održavanje sastanka. Činjenica da Moskva razgovara sa Zapadom umjesto da mu prijeti hladnim ratom nešto je pozitivno, čak i pojačava ulogu posrednika koju Rusija mora imati u ovoj krizi. To je i poruka Beogradu, koji Moskvu više ne može smatrati bezuvjetnim saveznikom. Osobito ako se uzme u obzir da se barem u nečemu slaže s NATO-om, a to je i neizravna poruka Miloševiću: treba rasporediti međunarodne snage na Kosovu. Razlike u gledištima u vezi s prirodom i okolnostima razmještanja tih međunarodnih snaga i dalje su uočljive, ali tu postoje i razlike među samim saveznicima. A ta neodređenost otvara i jednu prednost - mogućnost dijaloga. Takav je npr. slučaj Njemačke koja sada predsjeda Europskom unijom i koja je, osim što izrađuje plan za razvoj toga područja, jučer objavila da bi bilo dobro da buduće intervencijske snage djeluju s UN-ovim mandatom, što je gledište koje nije tako daleko od ruskoga. Ta se izjava može shvatiti i kao mig prema Moskvi, ali i glavnom tajniku UN-a, koji se opet pojavio na diplomatskoj pozornici postavljanjem uvjeta NATO-u, a sada prvi put sudjeluje i na sjednici Europskog vijeća. To bi moglo osigurati i da Rusi prestanu blokirati Vijeće sigurnosti i pronalaženje rješenja. U svakom slučaju, prihvaćanje tih uvjeta značilo bi da NATO može stalno obnavljati vojnu aktivnost kad to bude nužno, a da ne mora stalno primjenjivati 'dvostruki ključ' NATO-UN koji vodi samo u paralizu. Nema sporazuma bez Rusije. Ali sada se s njom već može razgovarati. Miloševićeva tvrdoglavost približava stavove njegovih protivnika, njegovih prijatelja i UN-a. Na kraju će ga pobijediti usamljenost", drži uvodničar lista.