DEN HAAG, 23.ožujka (Hina) - Obrana Zlatka Aleksovskog u utorak je u Haagu zatražila oslobađajuću presudu ocijenivši da tužitelji nisu dokazali nijednu točku optužnice protiv bivšeg upravitelja vojnog zatvora u Kaoniku pokraj
Busovače.
DEN HAAG, 23.ožujka (Hina) - Obrana Zlatka Aleksovskog u utorak je u
Haagu zatražila oslobađajuću presudu ocijenivši da tužitelji nisu
dokazali nijednu točku optužnice protiv bivšeg upravitelja vojnog
zatvora u Kaoniku pokraj Busovače.#L#
"Obrana predlaže oslobađanje po svim točkama optužbe" kazao je u
završnoj riječi branitelj Aleksovskog Goran Mikuličić.
Tužitelji su dan ranije zatražili kaznu od najmanje deset godina
zatvora za bivšeg upravitelja vojnog zatvora.
Optužnica tereti Aleksovskog za povrede ženevskih konvencija i
ratnog prava i običaja, a konkretno za poticanje i naređivanje
nezakonitih postupaka prema muslimanskim zatočenicima u Kaoniku u
prvoj polovici 1993., uključivši upućivanje civila i vojnika na
kopanje rovova, korištenje kao živi štit, pljačku, fizičko
zlostavljanje i ubijanja. Aleksovskom se na teret stavljaju, po
zapovjednoj odgovornosti, nedjela koja su u zatvoru počinili
čuvari pripadnici vojne policije.
Odvjetnik Mikuličić u završnoj je riječi odbacio tezu tužitelja da
je za povrede ženevskih konvencija u slučaju Aleksovski
irelevantan karakter oružanog sukoba i kazao da u BiH na djelu nije
bio međunarodni sukob, što je potrebni okvir za optužbe o povredi
ženevskih konvencija.
Mikuličić je dodao da svjedoci nisu nikad na području Busovače
posvjedočili da su vidjeli vojnike Hrvatske vojske.
U prilog tvrdnji obrane da Aleksovski nije obavljao nijednu
značajnu civilnu dužnost koja bi mu omogućila nadzor nad čuvarima -
pripadnicima vojne policije koji su, po tvrđenju žrtava,
zlostavljali zatočenike, Mikuličić je kazao da čak ni svjedoci
optužbe nisu vidjeli njegova klijenta na mjestima i sastancima na
kojima se moglo planirati ili upravljati događajima.
"Za to dokaza u ovom postupku nije bilo - niti jednog".
Aleksovski je, kaže obrana, "imao samo i jedino administrativnu
ovlast i ovlast da kontaktira s predstavnicima međunarodnih
organizacija".
On je objasnio i da je stajalište obrane da je do interniranja
civila u Kaoniku dolazilo zbog toga što su svojim naoružanjem
predstavljali sigurnosno pitanje.
Kratkotrajna interniranja, u dva navrata, nisu imala za posljedice
"narušavanje zdravlja ili fizičkog integriteta osoba".
"Obrana smatra da iskazima svjedoka optužbe koji su govorili da su
bili teško fizički maltretirani u Kaoniku ne treba vjerovati".
"Ti svjedoci možda i govore subjektivnu istinu...ali ona nije
objektivno verificirana" potrebnom medicinskom dokumentacijom.
Kopanje rovova, kazao je Mikuličić, odvijalo se u sklopu radne
obveze, a korištenje ljudi kao živih štitova se nije ni dogodilo.
Aleksovskom se na teret stavljaju i ubijanja zatočenika Kaonika.
Navedeni slučajevi dogodili su se izvan samog zatvora, kazao je
Mikuličić, i Aleksovski je učinio ono što mu je i bila dužnost, kao i
svakog drugog građanina, a to je prijaviti ubojstva nadležnim
tijelima.
Radilo se o koraku koji proizilazi isključivo iz "građanske
savjesti", kaže Mikuličić.
Zagrebački odvjetnik odbacio je tvrdnje tužitelja da je Aleksovski
bio "pristaša hrvatske stvari".
On je bio dijete iz mješovita makedonsko-hrvatskog braka, oženio je
Srpkinju i živio u gradu u kojem su prevladavali Muslimani koji su
mu bili najbolji prijatelji. Aleksovski je, kaže obrana, bio "osoba
bez ikakvih nacionalnih predrasuda".
(Hina) ps rb
(Hina) ps rb