NJ SZ-PRILIKA ZA EUROPU-17. III.

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 17. III. 1999. Nova prilika za Europu "Iako zvuči čudnovato, ostavka Europskoga povjerenstva dobra je vijest. Atribut 'moćan' već godinama prati tu ustanovu. No oholosti koja obilježava moćne gremije, na posljetku očito nisu podlegli. Kao što se sada vidi, 20 povjerenika rade ne s krivim nego s blagotvornim osjećajem da se unutar svojih granica mogu kretati poput suverena. Povjerenstvo se ne prepušta iluziji da je oslobođeno svakog nadzora, jer više nitko - ni vlade ni Europski parlament - ne mogu sagledati što ono radi. Naprotiv: povjerenici doista ostaju izaslanici svojih vlada i žive u Bruxellesu u stalnom strahu da će kod kuće biti neugodno upadljivi ili da neće opravdati očekivanja. Iznimke poput Nijemca Martina Bangemanna, potvrđuju pravilo. Čak je i obožavani predsjednik povjerenstva Jacques Delors svakog petka na večer u Parizu preuzimao popis želja svoje vlade. Sada je pojedinim povjerenicima potvrđeno da vode nepravednu kadrovsku politiku. A cijeli je gremij pogođen prigovorom neovisnih ispitivača da je izgubio nadzor nad izdacima. Kakvo čudo! Kao čuvari europskih sporazuma, povjerenici raspolažu s više novca nego što mogu dati ljudima. Istraživačke i druge subvencije, pripremljene za industriju, već su morali povremeno nuditi. To im nije bilo teško. Uz to osjećaj vlastite vrijednosti prejako vrije ako se upravlja proračunom većim od dvoznamenkastih milijarda. U Bruxellesu su povjerenici očito s vremenom izgubili osjećaj za vrijednost novca, ponajprije zato što ga nisu zaradili oni nego porezni platiše. Ili je, usput, u redu ako bruxelleski visoki službenik više ne razmišlja o tomu da samo za svojeg vrtlara može mjesečno izdati četiri tisuće maraka? Ipak: ostavka potvrđuje da se to povjerenstvo osjeća obveznim, ako ne poreznim obveznicima, onda javnosti i time uviđa političku odgovornost. Demokratski nadzor europske egzekutive zacijelo nije ni iz daleka dostatan. No, kako se pokazalo, ipak nadilazi ono što Europski parlament može pružiti svojim skromnim instrumentarijem. To tu ostavku čini vrijednom i, ma kako to čudno zvučilo, sretnim danom za europsko ujedinjenje. Ostavka bruxelleskog kolegija pobjeda je europske demokracije, oduševljava se šef francuskih socijalista Francois Hollande. Da je to prva demonstracija političke Europe, zaključuje pariška ministrica pravosuđa Elisabeth Gigou, koja je sudjelovala u stvaranju amsterdamskog sporazuma. Pozornosti su vrijedne fine, ali nada sve važne razlike u shvaćanjima između ljevice i desnice. Posvuda u Europi socijalisti slave demokratsku kvalitetu ostavke, dok konzervativci uglavnom zaključuju da je bruxelleski aparat propao. Uistinu desetljećima dugoj većini konzervativno-liberalnih vlada treba pripisati da se zajednica ne razvila, nego prijetila da će se razviti u Europu anonimnih aparata. Socijalistička bi Europa možda sasma drukčije izgledala. No ta opasnost je očito nestala i sada bi trebalo iskoristiti strah koji je izazvala ostavka, za ubrzavanje političke Europe. Ta ustanova, koje godišnje raspolaže sa 180 milijarda maraka, mora napokon biti podređeno mjerodavnom parlamentu. Škandal u povjerenstvu bio bi blagoslov za europski proces ujedinjenja kad bi napokon uvjerio petnaest vlada EU-a da je nedostatak parlamentarnog nadzora tog procesa ujedinjenja škandal. Mnogo toga govori u prilog tomu da će birači Europskog parlamenta 13. lipnja izraziti svoje mišljenje o bruxelleskim lošim poslovima. Šefovi država i vlada bi vjerojatno mogli promatrati kako se Europljani okreću baš od one zajednice kojoj su tek prisilno morali izručiti svoju valutu. To bi doista bila porazna svjedodžba europske politike. U svim glavnim gradovima vlada grozničavost zbog Agende 2000 i zloglasnih neto uplata. No ako je sada nešto zbilja hitno, to je reforma europskih ustanova. A ta reforma može imati samo jedan cilj: kao što Bundestag nadzire saveznu vladu, tako Europski parlament mora vladati povjerenstvom. Imenovati ga, nadzirati i ako treba, smjenjivati. Sadašnji predsjednik EU-a zove se Gerhard Schroeder. No on se te zadaće neće prihvatiti. Šteta, jer ta bi reforma dobro pristajala jednom socijaldemokratskom kancelaru. No tako će možda osjetiti da se s Agendom i neto plaćanjima naganja po sporednom ratnom poprištu" - piše Winfried Muenster.