WASHINGTON, 12. ožujka (Hina/UPI) - Kako će dijete doživjeti rastavu roditelja može snažno utjecati na njegov razvoj, tvrde znanstvenici, savjetujući roditeljima da u rastanak pokušaju unijeti pozitivna stajališta.
WASHINGTON, 12. ožujka (Hina/UPI) - Kako će dijete doživjeti
rastavu roditelja može snažno utjecati na njegov razvoj, tvrde
znanstvenici, savjetujući roditeljima da u rastanak pokušaju
unijeti pozitivna stajališta.#L#
U najnovijem broju časopisa "Child Development" dr. Elizabeth
Mazur sa sveučilišta Eastern Kentucky, piše da je za psihološki
razvoj djeteta jednako bitno kako će ono doživjeti rastavu koliko i
sama činjenica da se roditelji rastaju.
"Ne možemo uvijek promijeniti osjećaje prema uzročniku stresa, ali
možemo pokušati promijeniti način razmišljanja o njemu, što će
djeci pomoći da prihvate situaciju", piše dr. Mazur. Zato umjesto
da glasno govorite "nikad se nećemo izvući iz ove neugodne
situacije", recite "zbog toga će nam neko vrijeme biti teško, ali
nadam se da će se stvari popraviti".
Djeca ne moraju znati cijelu istinu. Ne moraju, recimo, znati
koliko je loše financijsko stanje, niti da se roditelji rastaju
zbog izvanbračne afere, napominje dr. Mazur.
Rastava često uzrokuje stresne promjene u djetetovu životu
(smanjuju se prihodi, jedan roditelj nestaje, javlja se osjećaj da
mora "stati na nečiju stranu" ili se mora preseliti u manju kuću),
ali psihičke probleme, poput depresije, vjerojatno će prije
izazvati njegov doživljaj rastave, ističe dr. Mazur.
Ona i njezini suradnici sa Sveučilišta u Arizoni testirali su djecu
u dobi od 9 do 12 godina čije su se majke rastale u posljednje dvije
godine. Pokazalo se da djeca s negativnim mislima o rastavi češće
imaju psihičkih problema poput depresije, tjeskobe i agresije, dok
djeca "sklona pozitivnom pristupu" bolje podnose rastavu
roditelja, ističe dr. Mazur.
Neka djeca uspijevaju pronaći pozitivan smisao u takvim negativnim
događajima pa se, primjerice, usredotoče na pomisao: "Znam da me
tata ipak voli". Dijete sklono negativnom razmišljanju može se
ljutiti i misliti: "Tata me ne voli" ili "Nikad ga neću vidjeti".
Roditelji koji se rastaju moraju zatomiti negativne osjećaje,
ističe dr. Mazur i preporučuje:
- Pokušajte smanjiti promjene u svom i djetetovu životu. Ako se
morate preseliti pokušajte ostati na području iste škole.
- Roditelji koji ne dobiju skrbništvo moraju ostati uključeni
djetetov život.
- Ne svađajte se pred djetetom s bračnim partnerom.
- Nikad nemojte ružno govoriti o bivšem partneru i o njegovoj ili
njezinoj obitelji.
Istraživanja su pokazala da način na koji će dijete reagirati na
rastavu može loše utjecati na njegove "izglede u životu", a to znači
da može utjecati na odluku hoće li studirati, na njegove buduće
prihode i stabilnost njegova braka, ističe dr. Mazur, dodajući da
rastavu najteže podnose djeca u osnovnoj i srednjoj školi.
Dr. Paul Amato, stručnjak za rastave na sveučilištu Nebraska,
složio se sa zaključcima dr. Mazur, ali je napomenuo da rastava nije
uvijek loša. Trećina rastava toliko je gorka da je djeci bolje nakon
prekida.
(Hina) abul dgk
(Hina) abul dgk