RDW 11. III. PREGLED TISKA

NJEMAČKI RADIO - RDW 11. III. 1999. Pregled tiska Jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević i dalje odbija nazočnost NATO-ovih postrojba na Kosovu, a time i mirovni plan kontaktne skupine. To ni nakon osam sati pregovora nije uspio promijeniti ni američki posrednik Richard Holbrooke, a njegove su riječi nakon jučerašnjega niza susreta prenijeli svi mediji: Danas je bilo jednostavno, kao što ste to ocijenili - sastanak na kojem on nije promijenio svoja prijašnja stajališta, a očito ni mi nismo promijenili naša. Jutarnja izdanja novina bila su u već u tisku kada je Holbrooke tijekom noći definitivno digao ruke od uvjeravanja. No i bez posljednje runde maratonskog dijaloga, komentatori su imali dosta materijala za svoje prosudbe. Hamburški 'Bild' zastupa sljedeće stajalište: U kosovskom je sukobu sigurno samo još masivno zastrašivanje primjereno kako bi se prepredenog vođu Srba Miloševića pokrenulo na popuštanje. Tako Zapad sada kao posljednje diplomatsko oružje koje može donijeti čudo upotrebljava američkog veleposlanika Richarda Holbrookea, premazanog svim mastima. Holbrooke, rafinirani pregovarački majstor u taktici 'mrkve i štapa' trebao bi ponoviti svoje umjetničko djelo s kojim se svojedobno izborio za mirovni sporazum za Bosnu u Daytonu. Pritom su na kocki Holbrookeova reputacija uspješnog pregovarača te, što je još važnije, vjerodostojnost Amerike da će, ukoliko zatreba, ipak bombardirati srpske ciljeve. Berlinski 'Tagesspiegel' također podsjeća na Holbrookeovu pregovaračku ulogu u toj regiji: Prijepor oko Kosova Holbrooke je u Daytonu, pod pritiskom, tada srbijanskog, predsjednika Miloševića, morao ispustiti, a od jučer svijet ponovno gleda na pregovarački poker te dvojice. Hoće li izmjena udaraca za Amerikance biti uspješnija nego prije godinu dana? Tada je Holbrooke proigrao jednu veliku priliku: tada nije ustrajao ni na povlačenju srpskih specijalnih postrojba s Kosova, kao ni na sudjelovanju međunarodnih promatrača na prvim planiranim pregovorima između Kosovara i Srba. Srpske postrojbe još i danas zaposjednutima drže sela iz kojih je pobjeglo na tisuće ljudi. Iako je 'Tagesspiegel' izrazio nadu u to da će američki pregovarač uspjeti uvjeriti Miloševića kako su mirovne postrojbe pod NATO- ovim vodstvom neizbježne, Holbrooke ovoga puta očito nije uspio izgladiti propust spomenut u tekstu. 'Koelner Stadt-Anzeiger' postavlja pitanje: Čemu se još Zapad može nadati? Možda ipak tome da će kruti čovjek u Beogradu odigrati i posljednju kartu, jer i on si teško može dopustiti nastavak krvavoga rata. Sigurno bi uskoro prošao trenutak kada bi se radilo samo o autonomiji za Albance. Savezna bi se Republika Jugoslavija - posljednja srpska utvrda na Balkanu - raspala, a to bi jamačno bio i kraj tog diktatora. Današnji je 'Frankfurter Allgemeine Zeitung' objavio reportažu o Lovašu, hrvatskom selu udaljenom dva kilometra od granice sa SR Jugoslavijom. Autor donosi priču o Hrvatima koji su ostali u selu nakon srpske okupacije: U to je vrijeme Lovašom vladao jedan Srbin koji potječe iz sela, ali koji je kao mladić otišao kako bi završio školu učenika u privredi. Kao vojni zapovjednik i direktor zadruge, imao je svu moć u selu. Hrvati, a svi su morali nositi bijele vrpce na rukavu, svakom su Srbinu stajali na raspolaganju kao radna snaga. 'Daj mi dva roba', govorilo se tada, opisuje autor teksta. Već i slike uz članak na kojima su ruševine katoličke crkve i blistavo nova pravoslavna crkva pokazuju ono što se navodi i u podnaslovu 'Umiranje i život u Lovašu': Katoličku župnu crkvu iz baroka okupatori su dva puta minama digli u zrak, zatim su je gađali raketama a na kraju zapalili: ostao je stajati samo dio zvonika. Kameni križ s ulaza u crkveno dvorište bacili su na gomilu sa smećem. S misnim su ruhom izvodili maškaradu, crkvena su zvona odnijeli. Svi crkveni dokumenti su uništeni. Iz župnog su dvora nakon završetka okupacije iznesena četiri kontejnera smeća. Tamo gdje je nekoć bila seoska knjižnica, novi su vlastodršci bili napravili bordel, njegovo su knjigovodstvo pri povlačenju ponijeli sa sobom. 1992.- 1993. Srbi su u Lovašu sagradili veliku crkvu u neobizantskom stilu, piše autor teksta i nastavlja: Vjerojatno im je ponestalo novca; crkva nije dobila čak ni jednu ikonu na zidu. Ovdje je bio jedan pravoslavni svećenik i nekoliko je puta održao liturgiju pred tri ili četiri vjernika, govorili su očevici. Danas se ova velika pravoslavna crkva rabi kao skladište, inače je nitko ne dira. Ne vole je ni vidjeti. Tamo gdje stoji bile su četiri kuće. Tri su pripadale Hrvatima - u jednoj od njih je ubijena jedna žena - jedna je pripadala Srbinu. Svi oni sada uz pomoć pravosuđa Republike Hrvatske traže svoje pravo. Pravoslavni se svećenik odavno odselio. Srpska je patrijaršija u Beogradu, priča se u Lovašu, dala do znanja kako nije zainteresirana za tu crkvenu građevinu. Na udarnim mjestima u njemačkom tisku su danas njemačke željeznice, a povoda je više nego dovoljno: željezničke se nesreće svakodnevno događaju, gotovo kao na tekućoj vrpci, u tijeku je drastično smanjenje uposlenika, a pred vratima je poskupljenje putnih karata zbog novog ekološkog poreza. Berlinski 'Die Welt' piše: Naravno da se može pozvati na statistiku kako je željeznica još uvijek jedno od najsigurnijih prijevoznih sredstava. Ali također se ne može mimoići ni argument da su neke nezgode u posljednjih nekoliko tjedana prvenstveno skrenule pozornost stoga jer su se dogodile u nizu. Također je točno i to da se neki strukturni uzroci aktualnog lošeg stanja željeznice nalaze u odlukama za koje ne odgovara (sadašnji direktor) Ludewig. Ali, to je svim onima koji su pogođeni sasvim svejedno. Želi li željeznica imati budućnost, mora za odgovarajuću cijenu ponuditi sigurnost i primjereni komfor. Ali od toga je miljama udaljena. (RDW)