FR LIBERATION 9.3. VERHEUGEN

FRANCUSKA LIBERATION 9. III. 1999. 'Bonn je odustao od svojih interesa' "Europski ministri poljodjelstva sastaju se danas u Bruxellesu na zadnjem krugu pregovora o reformi zajedničke agrarne politike (PAC), jedne od bitnih sastavnica Agende 2000 koja utvrđuje proračun Unije za sljedećih šest godina. Njemačka, koja predsjeda Unijom, nada se da će postići nagodbu do europskog susreta na vrhu u Berlinu, 24. i 25. III. Najnoviji francuski zahtjevi koje je prošloga tjedna iznio francuski ministar poljodjelstva Jean Glavany, doveli su do novog zahlađenja. 'Francuzi su nam predočili novu 'shopping' listu koja ukupno iznosi gotovo deset milijarda eura za dodatne agrarne troškove', srde se u Bonnu. Naime, Pariz je tražio veliko povećanje subvencija za krave muzare koje bi uglavnom koristila... Francuska. S takvim se tumačenjem Pariz ne slaže i ističe da se zadnji francuski prijedlozi moraju uklopiti u zadaću stablizacije troškova. Guenter Verheugen, njemački ministar za europska pitanja, boravi danas u Parizu gdje se treba susresti s francuskim kolegom Pierrom Moscovicijem kako bi riješili te stalne nesuglasice, iako je Njemačka najavila da neće nametati sufinanciranje (renacionalizaciju dijela agrarnih troškova) koje je mrsko Parizu. Unatoč svim poteškoćama, ovaj je socijaldemokrat jedan od najodlučnijih branitelja 'francusko-njemačkog' rješenja za Agendu 2000 u njemačkoj vladi. - Što očekujete od Francuske, kako bi se ponovno mogao započeti rad na Agendi 2000? = Mi smo već dosta bliski, čak i na vrlo teškom polju agrara. Veliki smo optimisti: uskoro ćemo naći rješenje. Otkako su se Francuska i Njemačka složile oko bitnih pitanja, proces će ići brže. - Čak i ako Francuska postavlja nove zahtjeve u svezi s agrarom? = Nove francuske želje jako su nas iznenadile. Ne samo da ne možemo odustati od sufinanciranja, već ne možemo ni prihvatiti da Francuska traži dodatnu novčanu potporu na područjima na kojima već određuje najviše cijene u Uniji, kao što je slučaj s govedinom. Za Francusku je glavno da se ne počini grijeh sufinanciranja, koji je za nju najveći grijeh prema integraciji. Mi smo jasno rekli da, kad jedna tako važna zemlja odlučno odbija najvažniji dio paketa o kojemu se pregovara, onda mi kao predsjedatelji moramo tražiti drugo rješenje. Inače kočimo čitav proces. - Sufinanciranje je, dakle, zauvijek napušteno? = Druge su države, poput Velike Britanije, dale do znanja da do završetka pregovora žele imati u rukama sve moguće mjere, među kojima i sufinanciranje. Kada je Francuska od toga načinila načelno pitanje, koje bi moglo poremetiti francusko-njemačke odnose, rekli smo da to ne vrijedi truda. U raspravama između Pariza i Bonna, sufinanciranje se više ne spominje. Njemačka je nakon traženja europske nagodbe, odustala od državnih interesa. Francuska je nametnula državne interese. Njemačka se povukla. - Što ćete poduzeti da Vaša javnost prihvati činjenicu da je Njemačka žrtvovala svoje interese uime francuskih? = Za Njemačku je važno da opći rezultat bude dobar. Ono što je važno za njemačku javnost jest da europski troškovi budu ograničeni do 2006. Zanimljivo je promatrati kako je usred Europe preživio ostatak centraliziranoga planskog gospodarstva: PAC. Tu nam treba više tržišta i više ekologije. Napokon, Njemačka mora postići smanjenje neto davanja. - Koliko biste htjeli uštedjeti Njemačkoj, da li sedam milijarda eura kao što traži oporba? = Uloga je oporbe, a ne vlade, da maše brojkama. Naše bruto izdvajanje mora se smanjiti, kako u apsolutnom iznosu, tako i u udjelu BDP-a (danas oko 0,6 posto). No naši su ciljevi vrlo skromni. Mi se ne zavaravamo: jasno je da će Njemačka i dalje daleko najviše davati u proračun. Promjena sklonosti za nas je već velik uspjeh. - Nije li njemačko predsjedateljstvo načinilo pogrješke zbog nedostatka iskustva? = Ne. Naša pregovaračka momčad, po mome mišljenju, ima najviše iskustva od svih u Europi. Reforma u koju smo se upustili najzamršenija je i najsmjelija od svih koje je Europa ikada poduzela, jer nije više riječ o povećanju, već o smanjenju troškova. U tim pregovorima gdje svaka zemlja ima jako velike državne interese, gdje je riječ o puno novca, o ugledu države i utjecaju na izbore, normalno je da se predsjedništvo kritizira. Više bih se zabrinuo da ga nitko ne napada", izvješćuje iz Bonna Lorraine Millot.