US NYT 8. III. KINA I CIA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 8. III. 1999. Američki poraz "Tijekom Clintonove predsjedničke kampanje 1996., utjecajni su kineski posrednici imali slobodan pristup u Bijelu kuću dok su prikupljali milijune za Clintonovu kampanju. Kineski vojni obavještajci bili su pripuštani bez formalnosti. Američki izvršni dužnosnici prilagali su milijune dolara u svom lobiranju za lakše odobravanje prodaje osjetljive tehnologije Pekingu", piše William Safire. "Usred toga - u travnju 1996. - jedan je dužnosnik ministarstva energije obavijestio Clintonova zamjenika savjetnika za nacionalnu sigurnost, Samuela Bergera: 1) da je Kina vjerojatno ukrala naše tajne pravljenja bojovnih glava koje su dovoljno malene da raketama dugog dometa omoguće otpremanje višestrukih nuklearnih udara; te 2) da navodni špijun još djeluje u laboratoriju Los Alamos u Novom Meksiku. G. Berger, koji je sjedio na većini političkih sastanaka s Clintonovim azijskim prikupljačima sredstava, nije poduzeo ništa. Odjel za unutarnju sigurnost ministarstva pravosuđa očito nije od suda zatražio dozvolu za telefonsko prisluškivanje. U ministarstvu gđe Reno, bilo kakvo istraživanje kineskog probijanja ne dolazi u obzir. Više od godine dana kasnije, nakon što su novinske priče i kolumne o Clintonovoj 'azijskoj vezi' potaknule dužnosnike za provedbu zakona i senatsko povjerenstvo da se trgnu, direktor FBI Louis Freech i Direktor CIA-e George Tenet posjetili su ured ministra energije Federica Peea. (...) No još se godinu i pol nije dogodilo ništa. John Glenn i Tom Daschle su ispolitizirali i osakatili saslušanja senatora Freda Thompsona o azijskoj vezi. Tek je krajem 1998., kad je dvostranačko izabrano povjerenstvo Kongresa pod dopredsjedateljem Chrisom Coxom i Normanom Dicksom počelo postavljati pitanja o kineskoj špijunaži, novi ministar energije počeo zatvarati vrata štaglja. Spomenuto povjerenstvo već mjesecima pregovara s Clintonovom tajnom brigadom o otvaranju većeg dijela izvješća koje obuhvaća 700 stranica. Bijela se kuća nada odgoditi raščišćavanje do raspuštanja izabranog povjerenstva u travnju. Do tada bi kritiziranje špijunskog poraza i Clintonova pokrivanja tog incidenta moglo biti raspršeno i pokopano. No Berger nije računao s novinarskom poduzetnošću Jamesa Risena i Jeffa Gertha iz The New York Timesa. Njihov članak, objavljen u subotu, naslovljen je sa 'Kina je ukrala nuklearne tajne za bombe, kažu američki pomoćnici', s podnaslovom 'Bijela kuća navodno umanjuje špijunski slučaj u laboratoriju Novog Meksika'. Novinari pokazuju kako je krađa naših nuklearnih tajna Kini omogućila da preskoči jedan naraštaj bojovnih glava koje se mogu ispaliti ispod morske površine. (...) Berger ima jedinstven geopolitički Weltanschaung: što god dovodi Billa Clintona na vlast i štiti ga od kritika, dobro je za našu nacionalnu sigurnost. (...) Osim toga, razmišlja Bijela kuća, kad je Berger bez uspjeha zatražio brzu 'alternativnu analizu' CIA-e o sumnjama Notra Trulocka iz ministarstva energije, to je upozorenje bilo odbačeno kao 'najgori mogući scenarij'. Još neopovrgnuta (iako će vjerojatno biti zanijekana ne bude li svjedoka) jest priča da su Trulocku 'prošle godine viši dužnosnici naložili da prenese Kongresu svoja otkrića jer bi ih kritičari mogli iskoristiti za napad na vladinu politiku prema Kini'. Zbog onemogućavanja tih planova, Trulock je degradiran. Sad se vraćamo na srž stvari. Trgnut do potpunog preokreta u trgovinskoj politici s Kinom, zahvaljujući obitelji Riady i drugim velikim prinosnicima kampanji iz satelitskog i računalnog biznisa, Clinton nije želio da Kongres (zakonom ovlašten da nadgleda obavještajnu službu) zna što FBI, CIA i ministarstvo energije sumnjaju o kineskom špijunu u Los Alamosu. Iako svjestan opasnog špijuniranja, Clinton je svejedno ustrajao da regulacija transfera osjetljive tehnologije bude pod nadzorom njegova ministarstva trgovine koje karakterizira pristup 'prodaj im sve'. On je pomogao Kini. Hoće li Kongres sada štititi interese Sjedinjenih Država?"