IT-savezi, jezici, nacionalna kultura IT CORRIERE 22.II.ZAJEDNIČKI EUROPSKI JEZIK ITALIJACORRIERE DELLA SERA22. II. 1999.A sada jezična unija"(...)Poziv na jedan 'lingvistički Maastricht' dolazi od Innocenza Cipolette, generalnog
direktora Confindustrie. Europske zemlje, piše 'moraju nastojati da novi naraštaji govore barem jedan jezik osim onog nacionalnog'. Cipolletta potom priznaje da će taj jezik sigurno biti engleski. Ništa loše, kažemo mi. Štoviše, jako dobro. Engleski se sam nametnuo: to je snaga (lingvističkog) tržišta na djelu. Našli smo jedan zajednički jezik a da ga nismo tražili, a dok smo ga tražili nismo ga nalazili: radujmo se.Što možemo učiniti da dovršimo posao? Na nacionalnoj razini, moguće je mnogo toga; potrebna je samo dalekovidnost i dobra volja. Mislim na školu gdje bi se ne samo trebalo učiti engleski, već i na engleskom (neke predmete).(...)Europske odluke čine mi se, međutim, složenijima. Engleski, prije no što je postao jezikom svih, bio je jezik nekih: Engleza. Cipolletta predlaže da se iskoriste 'europski strukturalni fondovi' kako bi se pomoglo njegovo širenje. No, želio bih biti tamo kada će Francuzi morati glasovati o toj odredbi. Vikat će, čupat će
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
22. II. 1999.
A sada jezična unija
"(...)Poziv na jedan 'lingvistički Maastricht' dolazi od Innocenza
Cipolette, generalnog direktora Confindustrie. Europske zemlje,
piše 'moraju nastojati da novi naraštaji govore barem jedan jezik
osim onog nacionalnog'. Cipolletta potom priznaje da će taj jezik
sigurno biti engleski. Ništa loše, kažemo mi. Štoviše, jako dobro.
Engleski se sam nametnuo: to je snaga (lingvističkog) tržišta na
djelu. Našli smo jedan zajednički jezik a da ga nismo tražili, a dok
smo ga tražili nismo ga nalazili: radujmo se.
Što možemo učiniti da dovršimo posao? Na nacionalnoj razini, moguće
je mnogo toga; potrebna je samo dalekovidnost i dobra volja. Mislim
na školu gdje bi se ne samo trebalo učiti engleski, već i na
engleskom (neke predmete).(...)
Europske odluke čine mi se, međutim, složenijima. Engleski, prije
no što je postao jezikom svih, bio je jezik nekih: Engleza.
Cipolletta predlaže da se iskoriste 'europski strukturalni
fondovi' kako bi se pomoglo njegovo širenje. No, želio bih biti tamo
kada će Francuzi morati glasovati o toj odredbi. Vikat će, čupat će
kosu, i na kraju će postići to da će se jedan dio novaca odrediti za
potporu slavnog francuskog jezika (koji i jest slavan, ali ga
računala ne razumiju). A Nijemci će tada reći: a njemački?
Španjolci koji su do sada šutjeli, tražit će pomoć za španjolski. A
mi Talijani, ako Španjolci nešto čine, želimo to činiti i mi
(dogodilo se s jedinstvenom valutom, dogodit će se i sa zajedničkim
jezikom).
Eto slabosti nekog 'Maastrichta jezika'. U Europi, da bi se nešto
zajedno gradilo, treba prvo nešto srušiti. Jedanaest zemalja
odreklo se nacionalnih moneta i rođen je Euro. U slučaju
zajedničkog jezika ne bi bilo nužno, niti poželjno, odreći se
nacionalnih jezika. Francuzi će nastaviti govoriti francuski,
Nijemci njemački; u Italiji samo će disc-jockeyi, marketinški
stručnjaci i ekonomisti govoriti engleski s brijačem i sa
zaručnicom. No prihvaćanje jednog zajedničkog jezika smanjilo bi
nepotrebne troškove prijevoda, i stvorilo bi pravo europsko
tržište rada. Ostaje problem: engleski je jezik Engleza, i nekome
se to ne sviđa.
Da bi se riješilo to pitanje imao bih jedan prijedlog. Sjećate li se
onoga što se događa Zapadnoeuropskoj uniji, koja se trebala
pobrinuti za zajedničku obranu, koju je NATO istisnuo? Pa napravimo
istu stvar. Kažimo da je engleski jezik Amerike. Bit će nešto
gunđanja, no potom će svi pognuti glavu. U biti, u Europi smo
naviknuti da se međusobno prepiremo, da bi na kraju napravili ono
što kažu Amerikanci", piše Beppe Severgnini.